Piše: Muharem Cero

Postdejtonska bh. stvarnost obilježena vulgarnom tranzicijom liberalno – demokratskog koncepta, a na razvalinama destruiranog društva, bremenita je balkansko-kreativnim umijećima otuđivanja i izigravanja ne samo etičko – moralnih normi nego i onih krhkih, nedorečenih, uspostavljenih regula zakonskog djelovanja.

Učinci ovakvih radnji su poprimali oblike ustaljenosti i prihvaćanja a počinjena djela postajala prihvaćeno ponašanje kvalifikacijom “snašao se”, “vješt čovjek”, “uspješan političar” i “uspješne politike”.

Maštovitost i kreativnost nije imala i nema kraja, ali jedna sasvim neobična i ne baš historijski utemeljena, jeste pokušaj otuđenja i krađe državnog suvereniteta jedne zemlje. E pa baš takva maštovitost i upornost zlog djela apokaliptično kidiše na suverenitet i državnost Bosne i Hercegovine.

18. i 19. oktobra je istekao rok od tri mjeseca od dana dostavljanja odluka Ustavnog suda BiH o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja odluka, u predmetima Jahorina i Vareš.

Slučaj Vareš

U predmetu Vareš radilo se o prenamjeni šumskog zemljišta u rudarsko zemljište i proširenju dodijeljene koncesije a sve bez saglasnosti i učešća titulara vlasništva države Bosne i Hercegovine. Ustavni sud BiH utvrdio je da je Odluka Vlade FBiH o prenamjeni AB INITIO (od početka) suprotna Ustavu BiH i čitavom nizu ranije donesenih odluka Ustavnog suda o državnoj imovini.

Za sada je javnosti nepoznato koliko istovrsnih prenamjena je izvršeno temeljem ove neustavne odluke i koji sve rudokopi su prenamjenom efektuirani u fazi “zakonitog rada”. Tek temeljna analiza eksploatacionog polja granitnog kamena u Jablanici će vjerovatno ponukana prije svega istraživačkim novinarstvom, a tek potom iznuđenim djelovanjem nadležnih institucija u FBiH i njenim kantonima, dati odgovor na ovo pitanje.

Valja znati da ustavnom odlukom o predmetu Vareš nije obuhvaćen samo konkretni predmet nego i sve prenamjene šumskog zemljišta učinjene bez saglasnosti vlasnika (države BiH) u gotovo svim kantonima u Federaciji.

Harčila se i prenamjenjivala državna imovina pod zabranom raspolaganja pod krinkom privremenosti nerijetko i u trajno vlasništvo. Ovim modalitetom nastajale su kao pečurke razasute mnoge vjetroelektrane, solarne elektrane, a i nama znani i neznani majdani za eksploataciju rijetkih mineralnih sirovina i kamena.

Odluka Ustavnog suda BiH jasno utvrđuje ništavnost svih ovakvih radnji AB INITIO (od početka).

Pokušaji da se ove ništavne radnje prenamjene opravdaju i odbrane donesenim prostornim planovima kantona su odlukom Suda utvrđene neutemeljenim i neprihvatljivim u dijelu gdje ti prostorni planovi zadiru u državnu imovinu pod zabranom raspolaganja.

Činovi prenamjene šumskog zemljišta su pravne radnje raspolaganja imovinom, a ne upravljanja i korištenja, a što je vlasničko pravo i izlazi izvan upravljanja i korištenja, te je ekskluzivno i isključivo pravo vlasnika, a ne poddržavnih aranžmana (entiteta i kantona).

Po objavljivanju odluke Ustavnog suda u predmetu Vareš Vlada Federacije i resorni ministar kao obavezani pravni subjekti za provođenje odluke su prihvatili njeno provođenje. I obavezali se odluku staviti van snage a sve štetne posljedice nastale njenim učincima vratiti u pređašnje stanje. Izvršenje odluke podrazumijeva dostavljanje dokaza rečenoj namjeri pa stoga valja očekivati da su u ostavljenom roku od tri mjeseca preuzete obaveze ispunili i dostavili dokaze o tome. Što ipak valja pričekati.

Slučaj Jahorina

Predmet Jahorina za razliku od predmeta Vareš bio je u konačnici predvidiv. Sasvim izvjesno da entitet Republika srpska u kontinuitetu ne priznaje odluke Ustavnog suda u domenu državne imovine, iste ne provodi, a promjenom naziva ali ne i sadržine zakona, već ranije osporenu sadržinu zakona o šumama prepakiranjem nudi kao novi sadržaj.

U srčiki ovakvog postupanja je neustavan politički stav iskrivljene percepcije Dejtona da je entitet Rs unio svoj teritorijalni integritet i suverenitet u dejtonsku BiH te da tim slijedom je postao i vlasnik cjelokupne imovine na teritoriji Rs.

Tolerisanje neustavnog djelovanja i nepokretanje KZ BiH predviđenih krivičnih djela neprovođenja presuda Ustavnog suda BiH ova praksa je ohrabrivala i nekažnjeno tolerirala ne samo neprovođenje presuda nego i podrivanje ustavnog poretka BiH i suvereniteta njene državnosti.

Sasvim izvjesno da Rs i ovoga puta neće provesti odluku Ustavnog suda u predmetu Jahorina i tu nije ništa novo, a hoće li biti novo prvi put u postdejtonskoj tužilačkoj praksi da se dogodi podizanje optužnica protiv odgovornih subjekata, jasno je ne zavisi samo od Tužilaštva BiH nego mnogo više od onih koji su nam obećali i ustanovili Bosnu i Hercegovinu kao pravnu državu.

U obje ustavne odluke se postavljalo pitanje o nekim navodnim obeštećenjima pravnih lica koja su u predmetu Vareš stekli pravo korištenja na prenamijenjenom šumskom zemljištu a u predmetu Jahorina koja su postala nezakoniti vlasnici državne imovine pod zabranom raspolaganja, no valja znati da se Ustavni sud odredio prema tom faktu na način što je utvrdio da se privremeni korisnik i novi vlasnik na takvoj imovini ne može smatrati savjesnim i ne može uživati zaštitu na temelju propisa kojima su regulisana stvarna prava na nekretninama.

Povrat otetog državnog suvereniteta nije ništa drugo nego još jedna potvrda bh. državnosti, a neuspjeh povrata ne bi bio ništa drugo nego završna faza puzajuće bezratne disolucije Bosne i Hercegovine i njeno državotvorno obesmišljavanje.