Danas je u sjedištu Ujedinjenih nacija održana komemorativna sjednica povodom obilježavanja 30 godina od genocida u Srebrenici. Svečanost je organizovana u okviru Dana refleksije i sjećanja na genocid u Srebrenici, uspostavljenog rezolucijom Generalne skupštine UN.
Među govornicima se obratila i Mirela Osmanović, predstavnica Memorijalnog centra Srebrenica i članica porodice žrtava genocida. U svom obraćanju, Osmanović je podijelila lično svjedočanstvo i iskustvo koje nosi iz Srebrenice:
“Dva moja brata, Velid i Ahmedin, imali su 17 i 15 godina kada su ubijeni. Njihovi posmrtni ostaci su pronađeni – ali ne u cijelosti. I danas su djelimično nestali. U našem domu, oni nikada nisu zaista otišli. Prisustvovali su tišini za večerom, riječima koje nikada nisu izgovorene, u očima mojih roditelja.”
Ona je istakla kako borba za istinu i dostojanstvo traje i danas, posebno u sredini gdje se poricanje i diskriminacija i dalje osjećaju:
“Djeca u Srebrenici se uče da njihov jezik ne postoji. Da njihova historija nije stvarna. Pravda, ako dođe prekasno ili samo na papiru – ne može vratiti povjerenje. A mir bez dostojanstva nije mir.”
Poruka njenog govora bila je jasna: pamćenje nije dovoljno bez konkretne podrške i djelovanja. Svoj govor završila je riječima:
“Mi nismo fusnota historije. Nismo ovdje samo da se sjećamo — već da podsjetimo. Govorimo u ime onih koji ne mogu, i u ime onih koji još nisu rođeni, a zaslužuju život bez straha.”
Komemoracija u UN dio je globalnih aktivnosti obilježavanja tri decenije od genocida u Srebrenici, s ciljem očuvanja kulture sjećanja, borbe protiv poricanja i jačanja međunarodne odgovornosti prema žrtvama genocida.
