“Najvažnije je da je Tužilaštvo, tačnije tužilac koji je šef tužilačkog tima, izdao nalog za privođenje. On je taj nalog naslovio na Sudsku policiju, ali je istom naredbom obavezao SIPA-u i MUP RS da im asistiraju u realizaciji naloga. Na ovaj način, stvar je, u izvršnom, operativnom smislu, prešla u ruke Sudske policije.

Policijski službenik Sudske policije, na koga je unutar te agencije signiran predmet, organizuje sastanak na koji poziva i ‘asistente’ i tu se vrši procjena rizika na osnovu analiza svakog mogućeg scenarija za obavljanje zadatka – privođenja.

Na osnovu tih analiza, sačinjava se procjena vrste i broja kadrova i potrebne tehničke opreme, te tipuje najbolje mjesto i vrijeme za izvršenje zadatka.

Tužilac koji je izdao nalog se ne miješa u sačinjavanje ove procjene, ali ostaje apsolutni autoritet unutar čitavog projekta koji ima pravo da od ovog iz Sudske policije traži izvještaj, ako mu se učini da stvar kasni ili ne ide kako je on očekivao.

Kada operativni tim na čelu sa sudskim policajcem sklopi i usvoji dinamiku operacije koja podrazumijeva sve elemente operacije, on o tome izvještava tužioca, ovaj daje odobrenje i operacija kreće.

Svaka operacija ovog tipa ima dva cilja – prvi, da zadatak bude izvršen; i drugi, da to bude obavljeno primjenom minimuma potrebne sile sa što manje rizika po zdravlje i živote aktera, kako onih koji hapse tako i onih koji trebaju biti uhapšeni.

S tim u vezi, da li će akcija krenuti danas ili za tri dana nije najbitnija stvar, ali njeno pokretanje svakako treba uslijediti, računa se, najviše, u danima.

Nalog za privođenje vrijedi sve dok ga tužilac koji ga je izdao ne povuče.”