Piše: Amina Čorbo-Zećo
“Visok stepen saglasnosti“ između Srbije i Hrvatske o Bosni i Hercegovini, priznajte, zvuči kao najnoviji hit sa bine stare dobre regionalne politike, koji smo već čuli i prije, nebrojeno puta, ali sa malom modifikacijom.
Dobro znamo šta to zapravo znači. Sjećate se Karađorđeva? Tamo gdje su se dogovarali „veliki planovi“ iza zatvorenih vrata, i iza leđa svih drugih? Tamo gdje se krojila sudbina BiH, gdje su Srbi i Hrvati, uz tihu saglasnost ili nemoć međunarodne zajednice, htjeli podijeliti Bosnu na njihove interese, naravno i tada kao i sada, „za dobrobit svih“ i u duhu mira.
I evo nas opet isti scenario, isti jezik. Samo umjesto Miloševića i Tuđmana ministri vanjskih poslova Srbije Marko Đurić i Hrvatske Gordan Grlić Radman postigli su visok stepen saglasnosti o potrebi da se političkim procesima obezbijedi ravnopravnost sva tri naroda u Bosni i Hercegovini, kao i puno poštovanje nadležnosti entiteta – RS i Federacije BiH u skladu sa Dejtonskom strukturom.
„Ravnopravnost sva tri naroda“, „poštovanje nadležnosti entiteta“, „unapređenje saradnje“, „dobrosusjedski odnosi“… sve to zvuči kao fina, diplomatska priča, ali u praksi je to samo prašina u oči.
Jer šta se dešava iza te diplomanije. Stalno guranje nacionalnih interesa preko leđa Bosne i Hercegovine, stalno pitanje kako da se teritorije i moć podijele, dok obični ljudi trpe i gledaju kako im zemlja polako postaje poligon za političke igre.
„Ubrzanje rada koordinatora i mješovitih komisija za otvorena pitanja“, zvuči lijepo, ali znamo da su te komisije često samo dekoracija za gomilu nesporazuma i neriješenih problema, koji se guraju pod tepih dok se političari dogovaraju o „budućnosti“ koja je, zapravo, samo prošlost u reciklaži.
Đurić tvrdi da je negovanje dobrosusjedskih odnosa prioritet, ali istovremeno podržava politiku koja sije podjele i održava „ravnopravnost“ u kojoj se prava jednog naroda guraju u drugi plan.
Ukratko, „visok stepen saglasnosti“ je samo još jedan diplomatski eufemizam za ono što svi već znamo da se moć i uticaj i dalje dijele bez stvarnog rješenja za Bosnu i Hercegovinu, koja ostaje zarobljena u političkim igrama Srbije i Hrvatske, dok se njeni građani skoro i ne spominju, kao da ne postoje!
Patria
