Piše: Rasim Belko

Dok se sarajevska javnost, po starom običaju, zabavlja sitnim nadmudrivanjima i moralnim zgražanjem nad Dodikovim igrarijama kao posljedicom britanskog inženjeringa nad pravom, u zaleđu se odvija daleko ozbiljnija utakmica.

Ona koja, za razliku od Dodikovih političkih performansa, ima kontinuitet, strategiju i jasnog izvođača u liku Dragana Čovića.

U posljednjih nekoliko dana svjedočimo zahuktavanju Čovićevih diplomatsko-političkih aktivnosti, koje se, gle čuda, ne odvijaju u institucijama BiH, nego u paralelnim strukturama lobija i neformalnih kanala. Uz asistenciju Kabirija, čovjeka čiji je poslovno-diplomatski trag više nego kontroverzan, Čović je očigledno iskoristio susret s ambasadoricom Izraela za BiH da plasira HDZ-ovu staru ambiciju o stvaranju ustavnih pretpostavki za treći entitet i uvođenje konsocijacijskog modela uređenja države.

Zašto baš Izrael? Zato što Čović jako dobro zna da u međunarodnim odnosima simbolika podrške iz Tel Aviva, koliko god bila ograničena, na Zapadu nosi određenu težinu. Sarajevo na to nema nikakav odgovor. Naše ministarstvo vanjskih poslova funkcioniše po modelu da ako se neko nije slikao na Instagramu ili oglasio na Facebooku, onda se ništa nije ni desilo.

U isto vrijeme, Čović svoje sarajevske partnere, Nermina Nikšića i Elmedina Konakovića, mudro i vješto navodi u pogrešnom pravcu. Na sastancima im servira mantru o evropskom putu i reformama, dok im zapravo pod nogama propada teren države koja se jedva održava znad vode. Oni klimaju, fotografišu se i izlaze pred novinare s osmijehom kao da su upravo završili pregovore o ulasku u EU. A zapravo, Sarajevo se vrti u krug, dok se Čovićev voz kreće unaprijed, prema jasnom cilju.

Da paradoks bude potpun, Čović preko svoje stranačke televizije, koja nosi pečat udruženog zločinačkog poduhvata presuđenog u Hagu, otvara prostor antidemokratski nametnutom premijeru FBiH da priča o ustavnosti vlade Rs. I niko da upita Nikšića, a ranije i Konakovića – zašto pristajete da gostujete na tom medijskom produžetku UZP-a? Je li moguće da lideri Trojke ne razumiju da time daju legitimitet nastavku udruženog zločinačkog projekta kroz političke aktivnosti i medijski narativ. Ili su toliko pogubljeni da im je svaka kamera i svaki kadar važniji od suštine?

I dok Čović provodi oluju za treći entitet, Nikšić nam s UZP medija poručuje kako sve funkcioniše, kako je koalicija proširena NES-om stabilna i kako nema problema.

U međuvremenu, dok se političke predstave nižu, Federacija BiH tone. Jedna kompanija namjenske industrije obustavila je rad jer nema sirovina i nikog u Vladi FBiH to ne brine. Parlament šuti, na odmoru je. Zaduživanja se nižu, niko više i ne zna koliko. Ekonomija stagnira, standard pada, institucije su u komi. Ali, sarajevski partneri iz Trojke i dalje mantraju o evropskom putu i razvoju, kao da je dovoljno ponavljati fraze da bi se stvorila realnost.

I tako, dok se građanima prodaje šarena laža evropskog puta, stvarna prijetnja podjele države tiho se utemeljuje. Nije Dodik taj koji u ovom trenutku pravi strateške korake, on je tek buka i dim. Glavni izvođač radova nalazi se zapadno od Neretve, a njegovo ime znamo odavno.

A u Sarajevu se bave Dodikovom vladom, izbornim listama i kombinatorikama. Jer, Sarajevo odavno niti ima plan niti volje da se bavi sudbinom države!

Patria