A, krajnji politički plan Hrvatske i Srbije spram Bosne i Hercegovine je ona salveta na kojoj je nacrtana linija koja razdvaja te dvije (ne)prijateljske države.

Piše: Rasim Belko

Evo ih ponovo, došli u našu kuću da kažu kakva nam garnitura i uređenje mora biti ako mislimo preživjeti. Istina, ovaj put to nisu Plenković ili Vučić kao sljedbenici Tuđmana i Miloševića, ali jeste jedan iz te plejade sljedbenika hegemonističkih agresora.

Gordan Jandroković, predsjednik Sabora Republike Hrvatske jučer i danas je boravio u Bosni i Hercegovini. Razgovarao s parlamentarcima, vidljivo forsirao hrvatsku stranu kako parlamenta tako i države. Jučer nam poručuje kako je Zagreb prijatelj, kako smo partneri i kako će nam oni pomoći.

Danas, kada je u Mostaru, zamišljenom kao stolni hrvatski grad, popio dodatnu dozu šerbeta hegemonizma, poručuje da ako i pomislimo da Bosna i Hercegovina bude kao njen “prijatelj” Hrvatska onda Bosne i Hercegovine neće biti.

U prijevodu, ili ćemo se ponašati kako Zagreb želi ili smo gotovi. I sve nam to Jandroković saopći uz smiješak: “Vjerujem da će taj koncept tri konstitutivna i jednakopravna naroda prevladati na kraju, jer, čini mi se da, ako nema konstitutivnosti i jednakopravnosti, tada neće biti ni BiH. Mnogo je onih koji ne razumiju ni što se događalo 90-ih godina, ni zašto je potpisan Dejtonski ugovor, ali hvala Bogu postoje svjedoci vremena i oni koji razumiju zašto je to bilo u onom trenutku nužno. Vjerujem da će evropski put ojačati taj koncept i principe, ali ne na štetu suverenosti i funkcionalnosti BIH nego upravo suprotno”, ispalio je Jandroković iz Mostara.

A šta znači konstitutivnost po mjeri Zagreba svakodnevno svjedočimo posmatrajući funkcionisanje ili bolje rečeno nefunkcionisanje institucija. Konstitutivnost po mjeri Zagreba je najdublja smisao one Čovićeve: “Južna interkonekcija je strateški interes BiH, pa hrvatskog naroda u BiH jer prolazi kroz županije i ne može mi kazati da je to nečiji drugi interes. Osnovna dvojba je BH Gas.

Ja sam rekao, kao što imamo BH Gas imat ćemo i Južnu plinsku interkonekciju koja će biti u vlasništvu Vlade FBiH. Dopustiti da jedan bitan, strateški energent, kao što je plin, upravlja neko drugi sa različitim mogućim strategijama bi bilo politički naivno. Ja ne želim da sutra neko zatvori plinovod iz Sarajeva za Posušje”.

Kada bi postojao neki Putinov energetski rječnik ova Čovićeva izjava bila bi vjerovatno u vrhu po svojoj sadržini i vrijednosti. Jer, Čović ne želi ventil u glavnom gradu, njemu je to potrebno u Hercegovini odakle bi u stilu druga Putina mogao ucjenjivati odavno energetski ucviljeno Sarajevo.

Isto tako, konstitutivnost po mjeri Jandrokovića, Plenkovića ili Čovića ogleda se i u tome da u Predsjedništvu BiH ne može sjediti ni Marko, ni Blaž, ni Željko ako nemaju prethodnu saglasnost i pečat HDZ-ovih planera za konačnu podjelu Bosne.

Zato najsiromašnija članica Evropske unije, a Hrvatska to bez dvojbe jeste, plaća ono što se zove Evropski sud za ljudska prava da presudi protupravno i lažno u korist Bosne i Hercegovine protiv građanina Slavena Kovačevića u predmetu koji potencijalno konstitutivnu jednakopravnost može poslati u historiju, gdje bi i trebala da bude.

Jer, znaju Plenković, Jandroković i Čović da samo održavanjem konstitutivnosti kao temelja za političko uređenje BiH dugoročno grade mogućnost za konačno ubijanje Bosne i Hercegovine. A to je temeljni dio vanjske politike koju kreira HDZ, zagrebački i mostarski.

I sve dok u Bosnu i Hercegovinu dolaze i oko nje kruže “prijatelji” poput Jandrokovića, njegovih političkih šefova i mentora, ali i identične političke pojave s istočne strane jasno i glasno se mora reći da odbrana Bosne i Hercegovine traje, da je danas više nego ikada potrebno političko jedinstvo zarad te odbrane.

Međutim, niti ima jedinstva niti odbrane. Jer će i Jandrokovićev šef, kao i Vučić u Sarajevu vrlo jednostavno i lako pronaći političke elemente s kojima će čuvati konstitutivnost kao zaostali geler u blizini srčane aorte Bosne i Hercegovine.

Ko sumnja da je tako neka pogleda malo oko sebe, neka propita motive djelovanja ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića, ministra odbrane Zukana Heleza, saobraćaja Edina Forte, ljudskih prava Sevlida Hurtića, te plejade političkih pojava koje opslužuju pobrojane.

I ne samo pobrojanih, jer hibridni politički sistem koji čuva konstitutivnost kao ključni segment regionalnih hegemonista u Sarajevu daleko nadilazi političke, stranačke i sve druge pripadnosti.

Zapravo, kroz cjelokupan sistem političkih stranaka sa sjedištem u Sarajevu protežu se likovi i sjenke koje pomažu Zagrebu i Beogradu da čuvaju geler koji čeka da ubije Bosnu i Hercegovinu. Geler je to još od Karađorđeva, samo ga mi ne vidimo pa nas zavara da je nestao.

Zbog toga nekada izgleda i izlišno kritikovati Jandrokovića i njemu slične što u slobodnoj šetnji kroz Bosnu i Hercegovinu otvoreno iznesu krajnji politički plan nestanka ove države.

A, krajnji politički plan Hrvatske i Srbije spram Bosne i Hercegovine je ona salveta na kojoj je nacrtana linija koja razdvaja te dvije (ne)prijateljske države.

Pitanje koje moramo sebi postaviti prije nego što Jandrokoviću odgovorimo glasilo bi – jesmo li spremni i do kojih granica braniti državnost, cjelovitost i suverenost Bosne i Hercegovine i pokušati ukloniti onaj geler što vreba svoje vrijeme.

Sudeći po aktuelnom političkom trenutku odgovor je jasan i laicima – NISMO. A hoćemo li, NE ZNA SE!