Piše: Rasim Belko @rasimbelko
Dok autoritarni režim Milorada Dodika nastavlja ismijavati državu Bosnu i Hercegovinu, proglašavajući nepoželjnom njemačku ministricu za evropska i klimatska pitanja Annu Lührmann i prisilno je udaljavajući iz entiteta Rs, iz Sarajeva se – ne čuje ništa. Ni sa adrese Predsjedništva BiH, ni iz Ministarstva vanjskih poslova, ni iz Vijeća ministara, ni iz političkih partija koje čine vlast na državnom nivou. Muk. Sramotan, oportunistički i kalkulantski muk.
Njemačka, kao najvažnija zemlja EU i jedan od ključnih saveznika BiH, doživjela je da se njena ministrica doslovno izbaci iz dijela teritorije države kojoj Njemačka kontinuirano pruža političku, finansijsku i diplomatsku podršku. Ako to nije direktan napad na suverenitet BiH i na njen vanjskopolitički integritet, teško je zamisliti šta jeste. A ako ni takav čin nije dovoljan da probudi naše političke “liderčiće” iz sna političke udobnosti i oportunizma, onda nam ostaje samo da se zapitamo – da li ova zemlja uopće ima vanjsku politiku?
Predsjedništvo BiH – simbol paralize
Trojica članova Predsjedništva BiH – izabrani da, između ostalog, vode vanjsku politiku države – ponašaju se kao da vode mjesne zajednice. Denis Bećirović šuti, Željko Komšić također, a o Željki Cvijanović, političkoj učenici Milorada Dodika, suvišno je trošiti riječi. U trenutku kada se diplomatski skandal ovih razmjera događa na teritoriji BiH, članovi Predsjedništva nisu sposobni ni za pojedinačne, a kamo li zajedničku izjavu. Time ne vrijeđaju samo Njemačku, već i građane koje predstavljaju. Iako su ih brojni međunarodni zvaničnici proteklih mjeseci podsjećali da su oni institucija iz koje treba da krenu vjetrovi promjena, čini se da je Predsjedništvo BiH zavarano aprilskim snijegom još uvijek u dubogom snu.
MVP BiH – ministarstvo u funkciji lične karijere
Ne postoji ozbiljna riječ kojom bi se opisala neozbiljnot šefa bh. diplomatije u cijeloj priči. Niti jedan konkretan korak osim žalbe kako je haotično u Ministarstvu zbog skandala u Banja Luci. Najavio je doduše Konaković kako će pisati ovima i onima, ali se više bavio pitanjem je li Srbija podržala Dodika ili ne, nego kako da pokuša saprati diplomatsku ljagu s Bosne i Hercegovin. Konaković, koji nam mjesecima trubi kako se na Dodika ne smije tako lako, kako je to rizik i da ne želi da pogine neki policajac, poziva pravosuđe da “ubrza ono što radi”, iako je i laicima jasno da je odluka o hapšenju Dodika više politička i sigurnosna, nego pravosudna.
Istovremeno, dok ne želi da ginu policajci, Konaković priziva asistenciju EUFOR-a u hapšenju Dodika, naivno vjerujući da Dodikova policija neće pucati na EUFOR, a hoće na SIPA i druge bh. policijske agencije. U suštini, Konakovići bageri i gumice postali su ozbiljan bumerang koji udara direktno u tijelo države Bosne i Hercegovine. Od Konakovića je, pa nije ni iznenađenje!
Vijeće ministara – oteti mehanizam
Vijeće ministara, tijelo koje bi trebalo predstavljati izvršnu vlast države, ponaša se kao loš menadžment dioničkog društva, u kojem niko ne želi preuzeti odgovornost. Predsjedavajuća Borjana Krišto – nijema. Ministri iz Trojke – nijemi. Istina, oglasio se Edin Forto, ministar prometa iz Naše stranke, a bolje bi bilo da je i on šutio. Jer, ovaj nesretnik bi se izvinjavao za teroristički čin bjegunca od bh. pravosuđa. Ali, odavno smo znali koliko on o državi ne zna!
Ministri iz HDZ-a – ionako lojalni logici etničke teritorijalnosti, nisu ni pokušali djelovati u pravcu zaštite digniteta države. Čini se da se svako ponaša kao da incident u entitetu Rs nije njihov problem. A jeste. I to svih nas.
Trojka i HDZ – politika pogrbljenih leđa i lova u mutnom
Političke partije koje čine vlast – SDP, NiP, Naša stranka i HDZ – kako kakvo indijansko pleme vrti se u krug u iščekivanju međunarodne kiše da ugasi požar koje Dodik podmeće iz sedmice u sedmicu.
I dok sarajevski trikolori ponavljaju kako su izbacili Dodika iz vlasti, a njegovi ministri i delegati blokiraju državu, vrijeme neumitno protiče i radi za vožda iz Laktaša. Mada je situacija takva da smo očekivali reakcije “pod moranje”, one su izostale. Iako, to ne čudi, s obzirom da Trojka nije politički blok sposoban da nešto sama uradi, a HDZ savršeno uživa u situaciji u kojoj ih Dodik gura u najmutnije vode. Tamo se, pak, Čovićeva politička vojska najbolje snalazi.
I dok na sve strane gori i raspad države se može jasno vidjeti, Trojkina glava agenda i dalje je „kompromis“, što je u bh. političkom rječniku postalo sinonim za kapitulaciju. Trojka se, u strahu od gubitka vlasti i finansijskih aranžmana, ponaša kao razvodnjena opozicija u vlasti. A HDZ ionako igra igru čekanja da dobije svoj “treći entitet”, pa šuti kad se napada teritorijalni integritet BiH – jer zna da šutnja znači saglasnost. Svo to vrijeme Konaković, Nikšić i Forto haluciniraju da Dodika nema i da je sad tu srpska trojka koja će eto k’o riješiti sve probleme.
Šutnja je izdaja
Ako vam država ne reagira kada se protjeruje ministrica najvažnije evropske sile – a pritom tvrdi da joj je EU članstvo vanjskopolitički prioritet – tada više ne govorimo o pukom nemaru. Govorimo o nefunkcionalnosti, o propasti ideje zajedničke države, o urušavanju svakog minimuma dostojanstva.
A Njemačka će ovo zapamtiti. Pitanje je samo koliko će dugo pitati šta je uradio Dodik – i kada će preći na pitanje šta su uradili oni koji se predstavljaju kao probosanske, evropske, reformističke snage. I kada odgovore da nisu uradili ništa – možda više neće ni biti pozivani.
Sada je više nego jasno da je Konakovićeva ranija izjava “vratio sam BiH na sve relevantne tačke svijeta” potpuno tačna, jer sa svih tih pozicija vidi se kako Bosna i Hercegovina kao država sagorijeva iznutra, pitanje je samo hoćemo li aktivirati hidrant i ko bi ga mogao aktivirati!
Patria
