Od logičkih rupa vezanih za terorizam u Bosanskoj Krupi samo je strašnija glupost ili prestrašenost javnosti koja ne može da vidi da se neke stvari jednostavno ne poklapaju za zdravim razumom.
Za početak, voljeli bismo da konačno vidimo taj izvor – screen shot – navodne poruke koju je malodobni ubica uputio, kako se navodi „neimenovanom sagovorniku”. Dakle, ako nije laž, javnost bi htjela da vidi screen shot i da saznamo ko je taj „neimenovani sagovornik” kojemu je malodobni E.S. navodno napisao poruku koja je, u najmanju ruku, posvađana sa vremenom i logikom. Da li je ta poruka napisana na Facebooku, u viberu, mesindžeru, na e-mailu? Da li je tu poruku vidio još neko, osim „neimenovanog sagovornika”? Kako je, kojim putem, poruka došla do istražnih organa, da li su je „otključali” u mobitelu E.S.? Kad su je prije mogli „otključati” ako mobitel ubice E.S. nije vještačen? Da li je tu poruku istražnim organima ustupio „neimenovani sagovornik”? Aha! Pa ako je dobio prijeteću poruku, zašto nije odmah upozorio policiju, već tek nakon ubistva? Uopće, kako je poruka koja je citirana u javnosti došla do istražnih organa?
A sad malo o toj poruci… Da zajedno pročitamo šta je malodobni ubica pisao prije zločina:
“Evo moj razlog zašto napadam policiju: podržavanje cionista, želja za EU, ubijanje nevinih muslimana i ubistvo Jusufa Barčića”, a onda dodaje “neimenovanom sagovorniku” sljedeće: ”Nemoj mi više pisati, osim ako ne želiš policiju za svojim vratom”.
Idemo redom…
Iz prvog dijela rečenice saznajemo da je napad u toku, događa se sad, u prezentu – jer malodobni ubica nudi razloge zašto sad, baš sad, napada policiju. No, ako ne tako, onda je barem malodobni ubica svome “neimenovanom sagovorniku” sve potanko objasnio – da će napasti policiju – odmah. Kako što smo vidjeli “neimenovani sagovornik” nije reagirao, nije prijavio plan napada, pa bi baš on trebao biti uhapšen, a njegovo ime otkriveno javnosti, i to prije onih osam lica koji su pohapšeni pod optužbama bez pokrića. On, taj “neimenovani sagovornik” je znao da će malodobni ubica napasti policiju! Iako je kriv, jer nije prijavio planiranje napada, taj “neimenovani sagovornik” je obavijestio policiju o prepisci. Ili, možda, nije?! A ako nije, onda je izvor poruke mobitel od malodobnog ubice, koji, dakle, nije vještačen. Kako onda znamo da postoji poruka – bez dokaza?
Još uvijek ne znamo porijeklo objavljene poruke, ali znamo sadržaj. Šta kaže malodobni ubica šta su njegovi razlozi na napadne policiju? Evo: „…podržavanje cionista, želja za EU, ubijanje nevinih muslimana i ubistvo Jusufa Barčića”. Naivno, naivno, dibidus! Ne postoji šansa da ikakav maloljetnik, islamistički indoktriniran, sklopi razlog koji glasi: “želja za EU”. Čija želja? Policije? To isto važi i za ostale “razloge”.
Idemo sad na posljednju rečenicu te poruke:
”Nemoj mi više pisati, osim ako ne želiš policiju za svojim vratom” – kaže malodobni ubica “neimenovanom sagovorniku”. Iz ovoga saznajemo da ima još prepiske, ali nam istražni organi i mediji nisu ponudili da vidimo o čemu su to raspravljali malodobni ubica i “neimenovani sagovornik”. Šta bi falilo da vidimo i to kad smo već vidjeli ovo?
E, sad ide šlag na tortu! Malodobni ubica koji upravo ide da napadne policiju prijeti “neimenovanom sagovorniku” da će pozvati policiju da mu bude za vratom! Halo!!? Ide da napadne policiju, o tome obavještava “neimenovanog sagovornika”, te mu prijeti tom istom policijom koju će napasti. Nevjerovatno!
Kako je nastala ova “prepiska”, da li je stvarna, da li je izmišljena, ali je u svakom slučaju nelogična, možemo naklapati danima, sve dok istražni organi ne počnu raditi korektno i u interesu javnosti, tako što će dokazati vjerodostojnost prepiske čiji je jedan do objavljen.
I tu nije kraj ove priče. Ekspresno hapšenje osmorice Bošnjaka, koji se dovode u vezu sa terorizmom u Bosanskoj Krupi, a među kojima ima i univerzitetskih profesora i državnih službenika, dodatno produbljuje logičke rupe. Kako? Pa ako je neko “odmah” znao da su tih osam Bošnjaka nekakva prijetnja, kako to nije mogao znati prije nego što se dogodio teroristički čin? No, o logičkim provalijama vezano za ovo pitanje, uskoro, u drugom nastavku.
Fatmir Alispahić /foto – Fiko Bos tim