Iako je genocid u Srebrenici najpoznatiji i najšire prepoznat kao takav u međunarodnoj pravdi, presuda za genocid u Srebrenici nije bila ni prva, niti jedina pravosnažna presuda kojom je dokazan genocid nad Bošnjacima u BiH.
Iako je genocid u Srebrenici najpoznatiji i najšire prepoznat kao takav u međunarodnoj pravdi, presuda za genocid u Srebrenici nije bila ni prva, niti jedina pravosnažna presuda kojom je dokazan genocid nad Bošnjacima u BiH.
Prva presuda za genocid donesena je u maju 1995., kada je Viši sud u Sarajevu osudio Dragana Opačića zbog učešća u ubistvu 23 logoraša iz Trnopolja. Opačić, pripadnik Prve motorizovane gardijske brigade Vojske Rs, priznao je i druge zločine, uključujući klanja i silovanja.
Prva je to presuda donesena nakon Drugog svjetskog rata zbog krivičnog djela genocida, koja baca novo svjetlo na stravična zlodjela koja je na području BiH počinila vojska Rs.
“Dragan Opačić proglašen je krivim što je od sredine oktobra pa do kraja 1992. u mjestu Kozarac, općina Prijedor, nakon što se dobrovoljno prijavio u paravojsku tzv. Republike srpske u cilju provođenja velikosrpske politike, uništenja i protjerivanja nesrpskog stanovništva s tog područja, prilikom služenja u jedinici koja je osiguravala logor ‘Trnopolje’, a u kojem se u to vrijeme nalazilo oko 1.500 žena, djece i staraca, uglavnom Bošnjaka muslimana iz Kozarca i okolnih sela, kršeći pravila međunarodnog prava počinio 23 ubistva strijeljanjem, dva ubistva klanjem i deset silovanja”, navodi se u presudi.
Njemački sudovi su također potvrdili da je genocid počinjen u više dijelova Bosne i Hercegovine.
Nikola Jorgić je 1997. osuđen na četverostruku doživotnu kaznu zbog genocida u Doboju, gdje je ubio 22 mještana i mučio zarobljenike.
Maksim Sokolović osuđen je 1999. na devet godina zbog pomaganja genocidu u Osmacima, dok je Đurađ Kušljić iste godine osuđen na doživotnu kaznu zbog genocida u Vrbanjcima, Kotor Varoš.
Slučaj Radislava Krstića, koji je 2001. osuđen na 46 godina zatvora za genocid u Srebrenici, predstavlja jedan od najvažnijih slučajeva i prvu presudu za genocid pred Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju.
Kasnije su, zbog istog zločina, pravosnažno na doživotne kazne zatvora osuđeni i Radovan Karadžić i Ratko Mladić.
Ove presude jasno pokazuju da je genocid nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini bio prisutan na širem području, a ne isključivo u Srebrenici, i da je pravosudnim procesima u različitim sudovima, domaćim i međunarodnim, genocid utvrđen u više gradova, uključujući Prijedor, Doboj, Foču, Osmake i Vrbanjce.
U kontekstu tih presuda, važnost Krivičnog zakona BiH postaje ključna, jer se po njemu svako negiranje genocida, veličanje ratnih zločina, zločinaca i njihovih ideologija smatra krivičnim djelom koje se kažnjava zatvorskom kaznom, piše portal Negiranjegenocida.info.
