Piše: Rasim Belko @rasimbelko

Dragan Čović i Milorad Dodik danas su nadomak Mostara potvrdili partnerstvo koje je neupitno već godinama. Učvršćivanjem davno svezanih partijskih zastava i bliskih političkih stavova, Čović i Dodik odaslali su jasnu poruku da iz državne vlasti Bosne i Hercegovine neće biti moguće izbaciti ni HDZ ni SNSD.

Današnji ručak “Kod Cige” demistifikovao je političku nezrelost perjanica projekta Trojka, osim ako nisu svjesno išli u produciranje vještačke krize, što nije nemoguće.

Elmedin Konaković iskakao je proteklih dana s malih i velikih ekrana, objašnjavajući nam iz studija i sa press konferencija kako Trojka gumicom briše Dodika, kako imaju strategiju da ga spriječe u blokiranju države, kako će mu u cijeloj priči pomoći vodeće evropske glave kojima će on lično objasniti da je Dodik prepreka evropskom putu Bosne i Hercegovine.

I Sabina Ćudić se povremeno ukazivala i odašiljala poruke kako je gotovo i kako su oni (Trojka) spremni da okrenu priču u drugom smjeru.

No, Konaković nije stigao ni čekirati karte za evropske destinacije, Dodik je jednim ručkom pokazao da politički vrtić Michaela Murphyija nema zrno političke mudrosti.

Gumicu Elmedina Konakovića pojeli su za desert partneri koji su još jednom pokazali da politička nedonoščad nemaju ni minimum svijesti s kim imaju posla. Slavodobitno je Dodik izašao nakon sastanka i poručio: “Neka se Bošnjaci dole dogovore”.

Međutim, ni Bošnjaci se nemaju šta dogovarati, jer SDA, DF i Stranka za BiH su jasni da neće u državnu vlast.

Nakon svega jasno je da će do 2026. godine vlast Bosne i Hercegovine i dalje činiti Trojka (SDP, NiP, NS), HDZ i SNSD. Iz toga proizilazi da je kriza koja je pred blokadu dovela državu prvi put proizvedena u Sarajevu, tačnije u obdaništu odlazećeg američkog ambasadora.

Jedina dilema u cijeloj priči odnosi se na to je li kriza kreirana nepromišljeno u neznanju ili s predumišljajem i namjerom.

Među političkim događajima koji su obilježili posljednji kvartal 2024. godine izdvaja se usvajanje Zakona o Južnoj interkonekciji na nivou entiteta Federacije BiH, nakon čega su reflektori američke administracije, domaće javnosti i Zagreba usmjereni na Vijeće ministara i Borjanu Krišto.

Sudimo li po tome, kriza je najviše odgovarala Draganu Čoviću i HDZ-u koji su imali dovoljno prostora da kupe vrijeme s obzirom da su energetski projekat podigli na nivo etnonacionalnog vitalnog interesa, kako bi preuzeli upravljanje projektom.

Dom naroda je Zakon o Južnoj interkonekciji usvojio 16. januara i nakon toga potpuno je utihla priča o interesu koji je proglašen nacionalnim ne samo Bosne i Hercegovine nego i Sjedinjenih Američkih Država. Da bi se hodogram projekta nastavio neophodno je da Vijeće ministara i Predsjedništvo pripreme i odobre međudržavni sporazum, te da on potom bude potpisan s Hrvatskom.

Međutim, evidentno je da je kriza skrenula pažnju sa projekta zbog kojeg je ambasador Murphy ušao u Parlament Federacije kako bi sa opozicijom dogovorio usvajanje zakona koji pozicija nije željela usvojiti.

Zanimljivo da je u danima kada je Klub Bošnjaka skupio potpise i kada je postalo jasno da će Južna interkonekcija proći u Domu naroda, krenula i priča Trojke da će izbaciti Dodika iz vlasti pod iznimkom “ako bude blokirao evropski put”.

Možda je koincidencija, mada u politici to teško da postoji, jer, protekle dvije godine smo se nagledali i dobrano uvjerili u spremnost perjanica Trojke na snishodljivost spram interesa Hrvatske i oba HDZ-a.

Ko je zaboravio da ga samo kratko podsjetimo da je Elmedin Konaković odbio da odgovori na pitanje o agresiji Hrvatske na BiH, negirajući tako presude međunarodnog suda, a istovremeno se dvije godine u kontinuitetu čuvao svake konfrontacije sa zvaničnim Zagrebom.

Čak i u priči o brisanju gumicom doskorašnjih partnera Konaković nam je objašnjavao kako mu je HDZ bio korektan partner sve vrijeme. A zbog tog HDZ-a i njegovog lidera Konaković je čak istrpio i pismo šefa diplomatije SAD-a i to upravo vezano za blokadu Južne interkonekcije.

Konakovićevi i Trojkini ministri kontinuirano su u sadejstvu s HDZ-om na nivou Federacije razvlačili priču o Južnoj interkonekciji dok Amerikancima nije pukao film.

Nije li onda jasna mogućnost s visokim stepenom vjerovatnoće da je Konaković u korist svog partnera Čovića kreirao krizu kako bi Južna interkonekcija na duže staze ostala u ladicama Vijeća ministara.

Ako je suprotno, i ako je zaista krizu proizveo zbog evropskog puta i namjere za brisanjem prepreke zvane Dodik, neka podnese ostavku i pokaže da je spreman za onu žrtvu kojom se reklamira u javnosti. Jer, danas je više nego jasno da Dodik i Čović ostaju u vlasti, a Dodikova poruka “neka Konaković rješava on je i zakuhao” da naslutiti da bi epilog priče vrlo lako mogao biti po onoj staroj tresla se gora rodio se miš.

Samo bi i Konaković kao i u njega mu partneri morali shvatiti da ako Trump poželi da Južna interkonekcija bude završena brzo, da će to Trump i dobiti. Nema više Murphyija, obdanište se ubrzo zatvara.

Patria