Piše: Rasim Belko
U Bosni i Hercegovini ništa ne počinje kad treba, ali sve počinje ranije nego što bi normalan čovjek očekivao. Tako smo i zvanično zakoračili u izbornu 2026., mada nam se 2022. još nije ispravila preko kičme. Rat je krenuo – ne na terenu, ne u institucijama, ne kroz politiku (jer to je za ozbiljne), već na Facebooku, TikToku i kafanskim stolovima po mahalskim štabovima.
Metak je ispaljen u obliku imena – Haris Zahiragić. Po mrežama su ga, “ničim izazvani” prepoznali kao mogućeg nasljednika Bakira Izetbegovića, i u tom trenutku počeo je stampedo “uvrijeđenih bivših”, zaboravljenih kadrova, pregaženih ambicija i političkih zombija koji već godinama trče u mjestu, nadajući se da će se krug historije okrenuti baš njima u korist.
Ali neće.
Stari SDA kadrovi, danas politički mrtvi, ali i dalje uzurpirani vlastitim iluzijama o značaju, odlučili su da je vrijeme da “spase” stranku – tako što će joj zakucati još koji ekser u kovčeg. Taj spas, naravno, uključuje prljave dogovore sa SDP-om, jer “ko biva” – SDA i SDP zajedno, to vam je kao kad stavite lava i hijenu da dijele plijen. Smatraju da je to probosanski. Naravno da jeste – ako je Bosna zoološki vrt, a izbori borba za preživljavanje najpokvarenijih.
U tom paketu, Zahiragić i mlada ekipa smetaju. Ne zato što nisu sposobni, nego baš zato što jesu. Nisu “na vezi”, nisu “na kredit”, nisu “na pola” – a to u SDA zna biti ozbiljna prijetnja. Jer kad neko pokaže zube i pri tome zna o čemu priča, odmah je sumnjiv. Naročito onima koji bi rado da se opet pita onaj ko više ni rođene tastature ne zna upaliti bez asistenta.
Gerilski rat je krenuo. Facebook stranice niču kao gljive poslije lažnog patriotizma. Anonimusi, poluanonimusi, botovi, bivši operativci, agenti i trenutni frustrirani članovi – svi se utrkuju ko će koga više nazvati izdajnikom, pijanicom, drogerašem, kockarom… A znamo svi – kad u SDA te etikete dođu iznutra, to više nije obračun, to je insajderski sukob.
Kapidžić se javio, kratko i jasno – “Pripreme su počele.” Bolje da je rekao “Sukob je neminovan.” Jer ovo što gledamo nije priprema, ovo je rovovski rat unutar stranačke avlije, gdje se zna da se više boji svojih nego protivnika. Oni bar znaju kad pucaju. Ovi naši, iznutra, puste da ti okreneš leđa pa onda udare.
Braća Čampare, vječiti politički parketari, igraju svoju partiju šaha s figurinama koje odavno nemaju nikakvu poziciju na tabli. Nakon što su pokopali sve što su dotakli – od NiP-a do dijela pravosuđa – sada kopaju tunele nazad, tražeći novu toplu jazbinu. Nije to politika, to je čista biologija – preživljavanje vrste. Samo što ni Darwin nije predvidio da će se evolucija jednog dana mjeriti brojem portala i kafanskih izvora.
Otvaraju se SDA podružnice po Luksemburzima i Austrijama. Kažu – radi “informisanja”. Znamo svi šta to znači. Kao i uvijek, naši ljudi u dijaspori će prvi biti izloženi “provjerenim informacijama” s Facebooka, sa sve audio porukama s početka rečenice “Nisam htio ovo javno, al’…”.
I zato, SDA – dok još ima šta da se spasi – vrijeme je za čistku. Ne onu političku. Ne onu revanšističku. Nego onu logičnu, poštenu i dugoročnu. Vrijeme je da se raskrsti s “Facebook komandantima” i “karijernim rodoljubima”. Jer ako se ne zna ko je štetočina, zna se ko nije. A odgovor na pitanje zašto smeta ekipa koja je pokazala mudrost, prodržavnu zrelost i pamet je najbolji lijek za sve one koji bi da se vrate na staze stare tenderske slave.
I neka ih udaraju. Što više udaraju, to su im bolji rezultati. Jer 2026. će biti godina kad se ne bira samo vlast, nego i karakter. I u SDA i u probosanskom bloku, i u Bosni i Hercegovini.
A karaktera, koliko vidimo – najviše imaju oni na koje najviše laju.
