akcije1

Ili: Izblijedjeli datum, 1. april, nekadašnji Dan omladinskih radnih akcija.

 

Piše: Sead Hambiralović

 

Recimo, hipotetički: probna repriza da li bilo odjeka? Kako stvari stoje nemoguća misija da se motivira današnja mladost u kojem groznom ambijentu stasava. A trebala biti budućnost ovih prostora. Mnogi su je već našli drugdje ili spremaju koferi … 

 

Teško da ima interesa za ovu temu koja je bila jedna od “perjanica” propalog sistema. Kako god – makar i prividno ličilo na nešto. O ovome sad sasvim rasklimanom nema potrebe više ni jedne. Karte su ionako drugi posložili. Niti o skromnoj posjeti s razlogom zbržene premijere inicijative u Tuzli, pokuša drugačije. Ispalo dobrog ozračja iako nije predstavljeno sve, da se ne bi prešlo akademskih 45 minuta!  

 

Došao taman ko treba i neka prenese – ni jedna od brojnih turističkih zajednica sa ovih prostora (?!). U tuzlanskoj vele da su pretrpani poslom, a u zvorničkoj mogu pomoći oko promocije – a ne traže novci za podršku. Pa uzgred da se ne bave mirovnim projektima. E pa, a na prvom mjestu stoji mirovno- turistička, obrazovno- ekološka i zdravstvena inicijativa. Itekakvog se ima dodira, jer ako pukne možeš se slikati (i) sa turizmom i svime ostalim! (Nisam zato bio sikiriki – Harisa Dedića je riječ koju pridodati među neobične a uvijek sjetim ostalih akceptiranih od Adila Hajrića, Isnama Taljića, Envera Mandžiča, Svetlane Broz, Mirsade Hukić i Esada Bajtala, op.a.).

 

AH, TE USPOMENE: Kako ko od (pre)ostalih iz pošlog sistema. Među onima koji se ne daju, još je aktivan Slavoljub Tomašević, nekadašnji  zamjenik komandanta SORA Pruge, Tuzla- Zvornik i ranije na čelu Zvorničke omladinske radne brigade. Jedno vrijeme bio i na poziciji direktora čuvene Tvornice glinice Birač. Sa brojnim  uspomenama: brigadirski veteran, dvije udarničke značke sa nostalgijom prisjeća nekadašnjih vremena. Veli da je dobrovoljni omladinski rad imao ekonomski i društveni značaj. Doprinosio razvoju kolektivnog i takmičarskog duha, pa nova prijateljstva, ovi i oni kursevi – sve sa sloganom Mi gradimo prugu- pruga gradi nas..!

 

A ovo pod uzgred: u pomenuti zvornički gigant YU aluminijske industrije dolazili iz svijeta. Jedan želio sresti tada mlađahnog ovakvog pa “izletio” da će za nekoliko decenija kod nas izravnati cijene sa onim na zapadu. Još tad haman planirano šta će se sa onolikom Jugoslavijom. Pa imamo to danas oko političke doktrine u svijetu i kod nas – ne kako ulagati u mir i dobrosusjedske relacije- već u odvraćanje potencijalnog neprijatelja sa nagomilavanjem najubojitijih oružja. Povremeni politički rijaliti su posebna priča, koji nam svima mogu doći glave. Smoreni građani i sa jedne i druge entitetske strane nikako da “dahnu” od prijetnji svake vrste- tražili ste/ birali pa svaku veče gledajte…

 

RODITELJSKA ZABRINUTOST: Svakog normalnog, pa tako i Tomaševićeva za budućnost djece i prispjelih unuka. Svetlana je u Novom Sadu, evo je kao djevojčurak na jednom fotosu kako na Akciji pušta bijelog goluba. Nedavno je tata original poklonio- povelikog je formata i valjaće ovih dana lijepo uklopiti za buduću muzejsku postavku BijeliGolub u najkomšijskijoj zvorničkoj ulici.

 

Njegov hairlija Zdravko je aktivista oko ekoloških pitanja i ribolova – genetika, sa mamine strane. Njenog strica Jovu upamtio sa blinkerom – bio je gospodin ribolovac! Nalazi se na prekrasnom fotosu nekadašnje “Drine” u bijelim dresovima, gdje su i moj otac- iste visine i teško reči ko je ljepši, pa Avdibeg, Đorđo, Alija, Šeha, Ćazim

 

Najgore je ne činiti ništa. Zbog mnogih nečinjenja i onog našeg: kooo mi . Na ovaj i onaj način kad tad sve dolazi na naplatu. Za kraj: propitao neke poletarce jesu li čuli za Dan omladinskih radnih akcija – pojma nemaju! Ima na Google, evo i jednog linka:  …….      Hari, prijedlog da staviš link- na kraju je zgodan tekst ispod impresuma.

(Fotos uz naslov preuzet od “Tuzlarije”, ostali privatna arhiva).

­­­­­­­_________

Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje &GljivaMira; Reference osnivača projekta OVDJE . Prenose portali: Bolja Tuzla, Regional.ba, Šeher Banjaluka u Švedskoj, povremeno BHDINFODESK; Fb. stranice: BIH DIJASPORA INFODESK, GljivaMira, Zvornik kroz sela, mahale i čaršiju. Kontakt: info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com  

 

Tekst za link:

 

(Preuzeto od Mediteran Marketing)

 

 Pruga Tuzla-Zvornik: Možda je jedina pruga koju su gradile tri države u vremenskom rasponu od 72 godine, prvo je Austro-Ugarska imala plan da 1914. godine otpočne sa izgradnjom željezničke pruge koja bi povezivala Tuzlu i Zvornik. Ali izbio je Prvi svjetski rat i ostalo je svega nekoliko kilimetara izgrađene uskotračne pruge. Onda Kraljevina Jugoslavija 1940. godine počinje graditi prugu Tuzla-Zvornik, ali sve to prekida Drugi svjetski rat. Čekalo se dugo na ponovnu izgradnju prijeko potrebne pruge, tako da se sa istim otpočinje u SFR Jugoslaviji 19.04.1986. godine, ali ne izbija rat, on počinje tek nakon što je pruga puštena u upotrebu.


Bio je to veliki projekat koji je koštao 120.000.000 dolara, a ujedno je to bila i posljednja ORA gdje je učestvovalo 6349 brigadira, raspoređenih u 150 brigada. Na ovoj pruzi postoji najduži tunel Križevići od 4912 metara družine što ga čini najdužim u našoj državi. Postoji legenda da je nekom taksisti u Zvorniku neposredno pred završetak pruge u taksi ušla starinski odjevena dama te rekla da ako se probije taj tunel buknut će krvav rat, te je u momentu nestala. Prvi voz ovom prugom prošao je 18.01.1992. godine, a vozio je Golfove iz Fabrike automobila Sarajevo, mašinovođa je bio Nedeljko Malešević, čija je kompozicija dionicu od 45km prešla za 55 minuta, prosječnom brzinom od 50km/h.


Onda se obistinilo proročanstvo dame iz taksija, i pruga je ponovno puštena u upotrebu tek 25.01.1999. godine, a ista je u funkciji i danas ali samo za teretni promet. Nažalost na ovoj pruzi propadaju objekti poput stanice u Krivači koja je bila sasvim funkcionalno zamišljena da bi služila za potrebe putnika iz ovih krajeva ali i za poštanski i terentni saobraćaj. Funkcionisala je svega nekoliko mjeseci o čemu postoje tragovi jer još uvijek postoji dobar dio evidencije o prijemu pošiljki. Naravno stanica kao jedan izuzetno vrijedan objekat propada i narušava je zub vremena, ona nema svoju namjenu, jer kroz stanicu koja ima tri kolosijeka voz samo uspori zbog prometnih propisa u željezničkom prometu i kako propada jedan zanimljiv objekat, i kako malo koristimo resurs kakav je pruga Tuzla-Zvornik.

 

naslovna- Brigadirski veteran sa svojim uspomenama.

Pročitajte još...