Najbolje u norveškom Leirviku i Bergenu, onda i švedskom Örebrou, a u poratnom Zvorniku i Tuzli teško izvagati gdje gore. Davnu “epizodu” sa Sarajevom ne računati – pozivom na večeru u poznati restoran a narednog dana na poslovni  ručak u još poznatiji gdje zalazi isključivo elita – od ambasadora pa nadalje. Viđeno oko “dojma”, a s razlogom glat odbio gostovanje u najgledanijem dnevniku…

Piše: Sead Hambiralović     

Svakako spomenuti Himzu Fazlića, nesuđenog investitora izgradnje prve GljiveMira u Lješevu kod Visokog – službeno putovao u “izvodnicu” prije nego je zatalasano sa priramidama. U zadnji čas je davalac ideja odustao. Više je razloga – ostao dragocjen trag: kamen temeljec– 3 oblutka iz Drine koja su utisnula u okvir sa žitkim betonom tri učenika različitih nacionalnosti…

A (o)pisano, gdje prvi put čuo za IMT-  ko, kad i gdje, pa u Kristalnoj dvorani prijateljski savjet da se pripazi da ne prevare!  Prevarili sa dodatnim nakon međunarodne nagrade za dizajn jednog od desetak planiranih proizvoda- potpisani ugovor mačku o rep! A nije dolazio tolike godine u Bosnu da se ganja po sudovima. I kad se ono hoće: iz autobusa vidio kolonu radnika te firme kako štrajkuju. Ubrzo zatvorena, ma daaaj- tražiti papire da se to malo izuči? Ostade makar lična satisfakcija i dosanjano da uz logo na kutiji piše Made in Bosnia and Herzegovina. O premijeri norveške predstave Zašto sunce plače?! u tuzlanskom Narodnom pozorištu je poduže- nafatalo se dosta sponzora – odlučio autorski honorar neka se podijeli desetoro izbjegličke djece, najboljih učenika iz Podrinja. Nije ispoštovano (?!), a odbolovao “ono” izgrađeno na Banji- na otvaranje ni pozvali makar radi nekog reda…

Prije četiri godine dolazi najgore nakon definitivnog povratka. Prošle- ona tri kurvinjska udarca sa leđa na javnom mjestu zbog nehotične tri parnice korpe bicikla na autu jer se teško moglo proći trotoarom zbog parkiranog auta pored samog znaka zabrane (!). Pa će od “struke” uslijediti udruženi poduhvat spašavanja prvooptuženog, pisano. Nedavno još (i) dramatičnije – ujed uličnog psa pred UKC-om (prvo trebalo uhvatiti i provjeriti da nema bijesnilo.., op.a.), pa teško naći vakcinu za tetanus u tuzlanskim apotekama koje pacijent drugdje mora saaam nabaviti (?!), a oko vakcine za bjesnilo ako ustreba da pamet stane!- od cijene do oprečnih mišljenja oko posljedica. Srećom, nije trebala, a sasvim uvjerio kako (ne)stoje stvari nakon pravosuđa i sa zdravstvom – (o)pisano.

U rodnom gradu, sastao sa šest izredanih poslijeratnih gradonačelnika i- odmah bilo jasno gdje se odlučuje. Na Kolegiju gradonačelnika 2005. imao “dodatno”, nakon te “prve tačke”- šta je sa zadnjim mailom? “Otšućeno”- dovoljno i grijeh ovog grada vezano za Zvorničko ljeto. Da je prihvaćeno ne bi stradao slovenački skakač sa mosta zbog nevjerovatne greške organizatora. Nije Drina za svakoga- pa su skokovi ispravno ukinuti i sa ravnog dijela, malo niže špica, demontirana je tranbolina da ne podsjeća.

NORVEŽANI SVEG SRCA, NAŠI NI MUKAET

Moglo reči klasika kako prolazi dijaspora kad pretekne srca za rodnom grudom- možeš donijeti pare, ali ništa ne traži! Niks za ideje sa međunarodnim referencama! Nakon odlaska Selima, čast još nekadašnjem guverneru i ministrici obrazovanja i kulture Tuzlanskog kantona.Te 97. podržali Internacionalnu izložbu Dječije zastave, koja je obišla skandinavske gradove i bila sastavni dio scenografija mirovnih programa- sada najvrjedniji je eksponat buduće muzejske postavke BijeliGolub u Zvorniku. Bilo je nekih pokušaja da se ponešto nastavi sa dvjema tuzlanskim školama ali nije maklo spočetka.

A u Bergenu, EU gradu kulture i turizma otvorana sva vrata! I koji respekt i poštovanje! Hoće tekst za teatarsku predstavu Hvorfor gråter solen

– evo; hoće izložbu Ljys for barn i krig– evo; hoće Nyhets brev, evo, hoće da se dizajniraju plakati, razglednica i brošura BIKS-u, evo; hoće snimanje predstave i da se spočetka s prologom pojavi na norveškom jeziku, pristao…Močni Harry Herstad lično predložio da dizajnira regionalni kalendar- ok. Odmah sinuo koncept oko nekih tematskih detalja ovog grada – do decembra imalo se vremena. Preteće važnije: odluka o povratku- cilj svih ciljeva! Na gavnom mjestu, 14. spratu zahvalio na sjajnoj ponudi i koju je mogao odbitii samo jedan takav..!

Finiširanje oko GM prestao ganjati naše a ni slučajno prikloniti nekom političkom taboru. Tamam kao autorska završnica što se namislio sa muzejskom postavkom BijeliGolub. Krenulo je dobro, odlično..! Ostalo može koliko može, znao bi reči Izet Mehinagić . Poduga je ovo priča i doista nemoguće sve saaam i sa svakim. Zato nedavno poslato pismo namjere na jedan broj adresa koji su u toku i nekoliko odabranih koji nešto znače u ovom dijelu BiH. Kobiva “javnom mnjenju” i šta vele?

A nikako da proba najavljivana “formula” oko (ne)zarađenih primanja državne administracije – naspram penzionera. Ne dade se neke godine ona “radna šetnja” sa Vehidom Jahićem od Banje do Kapije kako bi konkterno moglo odmah i sad. Pa više nebi trebale one povremene sramne milostinje. Ovaj put pred izbore ne dade se ni sa Rankom Malokas, imade probleme sa nekom infekcijom na očima… Nejse, Isnam Taljić  bi u sličnim situacijama. A zaozbiljno je ono u Marbakenu gdje je bila smještena ÖIC Kulturalliansen. U kancelariju davaoca ideja na kaHvu najrađe svraćao markantni penzioner Arne, čudesnog ozračja i vedrine. Pa kolegama s posla predložio neko da ode u Gradsku upravu i prenese kako bi bilo da uz simboličan honorar angažuju Arnea da svaki dan prošeta glavnom Drottninggatan do Olof Palme torg..? Na našim ulicama najviše je smrknutih lica- u Skandinaviji na neki drugi način, ali sa uvježbanim osmjesima kada te sretnu na savršeno uređenim šetalištima ili biciklističkim stazama…

Proučio i naše mlade- skoro svi u glas: izlaz je karta u jednom pravcu. A sasvim zatečen kako se jedan izvukao oko krilatice da na mladima svijet ostaje…- ne  bi da odgovara na to pitanje (?!). Za razliku od mnogih prilično mu dobro ide i da šta ne pobrka …

PREDNJA I ZADNJA STRANE ŠVEDSKE BROŠURE GLJIVA MIRA: Prve godine nakon preseljenja u ovu zemlju bosanski “davalac ideja” je smješten sa poslom u ÖIC- Kulturallinasen, gdje je s početka projekleder bila Eva Bellsund. Preuzeo je sve ingerencije nakon otvaranja dječije galerije Fredssvampen (Gljiva Mira), kao uspomenu na uništenu Zvorniiku, a otvorenu 4 mjeseca pred rat. U okviru njegovog mirovnog i umjetničkog angažmana posebno izdvojiti Školu za dječije ambasadore mira i zaredom tri godine održavanu  Barnens fredsgala (Dječija gala mira)…

PISMO NAMJERE

Da bi se odaslalo takvo pismo treba dobro potegnuti. Uslijedila je šutnja i zaozbiljno posumnjao da neko ne skida e-poštu. Ili da nije do tehnike i haj u poznati servis neka pogledaju. Zaprlo vjerovatno zbog ovoga i onoga- neko dobijao mailove, neko ne. Čudno je to sa tehnikom a kod naaas nikako da se akceptiraju osnovna pravila komunikacije: Hvala na pismu. Ili: javićemo se ako smo zainteresovani.. Ovako, vjeruješ da si nešto bitno pokrenuo ili da se razgovara o tome- taj tamo nije dobio, ili ni otvorio jer ima svoje preče…

U tuzlanskom Genelecu lijepo primio šef servisa Amir Ostraković a laptop pogledaće Predrag Sletkević. Evo ih na fotosu uz naslov. Na ekranu naletio na eksponat buduće muzejske postavke BijeliGolub. Prvi fotos je sa davne pres konferencije u Zvorniku. Onda sa Norvežaninom Odd Sande – s početka pomogao u Leirviku, pa jedan broj naših sa kojima se imalo “posla”: Azra Jaganjac, Faruk Čaklovica, Svetlana Broz, Selim Bešlagić i posljednje, Čiro Blažević.

A obradovala poruka dr.Svetlane Broz. Koliko mogne prati kolumne- dobila je Pismo namjere. I prijateljska sugestija vezano za Novo Međugorje sve do Drine. Pa objasnio: ponavljao u nekim tekstovima da ovdje nije upitno ima li ili nema!  A jedan, koji je na sličnom fonu neke druge borbe, s prve veli da je to pokret… E pa, od Dejtona isprobalo se mnogo toga, baćeni toliki novci- ovo je nešto drugo. Biće zanimljivo hoće li se Tuzla i Zvornik odrediti oko ove inicijative. U svakom slučaju uvodno pokrenuto sa BijelimGolubom na balkonu najkomšijskije zvorničke ulice izaziva pozornost pa će uskoro o jednom zanimljivom detalju koji najbolje potvrđuje. Od davaoca ideja dosta!

P.S.

Ispada kao predigra Diviču gdje se odavno pihtija…(u jednoj će filmskoj sekvenci na Kuli dobri Hamdija Trnovac, op.a.) ideja o GljiviMira pored jezera. Dvojica norveških arhitekata sponzorirali su idejni projekat, švedski dodao i pride, a Ismar Mujezinović lijepo dopunio vanjski dio sa terasom, suncobranima i ulaznim širokim stepeništem. Sveukupno za početak je obečavajuće a trebalo da dobro zvuči ako se htjedne promotivno: DRINA JE DRINA, PANONIKA PANONIKA i 7 eksponata GljiveMira – mirovno- turistička, obrazovno- ekološka i zdravstvena multimedilalna priča sa perfomansom i 7 kratkih video- klipova…  

________________

Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje &GljivaMira; Reference osnivača projekta OVDJE Prenose portali: BHDINFODESK ili BIH DIJASPORA INFODESK, Bolja Tuzla; Regional.ba, Šeher Banjaluka u Švedskoj i Fb. stranice GljivaMira i Zvornik kroz sela, mahale i čaršiju; Kontakt: info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com