sead 1

Iz potkrovlja snesena arhiva listova: Glas sa Drine, Birač, Galeb, Mali as, Univerzala, Vezionice, Privredne banke, Agroproma i novopokrenuta Tribina.

 

Piše: Sead Hambiralović

 

Poslije višegodišnje zadrške posjetio staro zdanje zvorničke Kasine, sadašnju Narodnu biblioteku i Muzejsku zbirku. Brojni događaji vežu još od djeda Hadžiavdage kada je “sproveden” u nekadašnji Oficirski dom na prijeki sud. Odmah je pušten nakon naredbe sa “glavnog mjesta”- dobro se dobrom vraća i zapriprijećeno ako njegovom devetom kolenu šta bude falilo, Kovačeviću iz Bajine Bašte, odgovaraće..! E pa, poslije mnogo, mnogo godina slićno zapade unuka na drugom spratu upravne zgradu “Alhosa”…(roman Bijeli cvijet iznad puta, S.H., op.a.).

 

U velikoj sali promovisane prve izložbe i knjige a u praskozorje rata  najkraće presjedavanje posljednjem sastanku Foruma zvorničkih intelektulaca. Kada sam preletio po sali, uočio koga ima- nema i da se ovdje više nema šta debatisati- predložio razlaz i neka svako dalje po ličnoj savjesti…

 

Posebno zanimala Zavičajna zbirka, i šta je (pre)ostalo od tragova. Pisano o nestalom ciklusu slika Kraj Zelene rijeke- na Zelenoj rijeci (komšije sačuvale tri). Poznat je trag kompletnom filmskom opusu (prijatelj Sveto Ćećarić iz Filmskog kluba sklonio u prekodrinsku vikendicu. Kasno stigao da uzmem- preminuo- na tavanu ostalo nekoliko praznih koturova i desetak primjeraka moje “Prave domovine”…(“Alma nije skočila” zadesila u Sarajevu a nakom potpisanog mirovnog sporazuma predao Tufo Bušatlić, sekretar Kino saveza, op.a.).

 

 

DOKUMNENTI JEDNOG VREMENA

I koja sjeta i radost kada je donesen dio štampane arhive, posebno zanimao list nekadašnje Energoinvestove Tvornice glinice Birač, giganta jugoslovenske aluminijumske industrije, kojeg sam “odninao”- od idejnog rješenja “glave lista”, koncepta do grafike i držao se pravila tadašnje novinarske branše: imenovana redakcija i novinski savjet, nikako “ponjave” na stranicama- najmanje tri teksta i bar jedna slika. Na fotosu razigrani stoti broj- vide naslovnica i zadnja strana. Negdje u sredini novine izvještaj sa okruglog stola o temi prijedloga novog radnog vremena-  na fotosu glavni i odgovorni urednik sa direktorom Jevtom Subotićem i predstavnicima sindikata, proizvodnih pogona, održavanja i zajedničkih sžužbi…

 

I sjećanje na kolege sa “štampane” strane – Kjašif Smajlović, Milan Jovanović, (ovaj kolumnista bio poletarac) , Vojin Krsmanović, Nevenka Nikolić, Mirjana Mićić, Rade Perić, Mulfeta Duškinović, Hasan Hadžić, kao i sa radijske strane: Slavko Bojanić, Ismail Hasanović, Gordana Imširović Mandić,Tihomir Nestorović, Branislav Maksimović i pomenuti Hadžić (Ljilljana Ostojić Karaosmanović je radila na informisanju u SIZ-u).

 

Mladalački zahalcan u praskozorje rata pokrenuo (i) dječiji Mali as (u tvorničkom već su išli moji protesni stupci protiv rata sa bijelom uredničkom špaltom na trečoj, op.a.) pokušaj sa  djećije strane utišaju ratne trube. Na prvoj veliki fotos djevojčice sa lutkom i naslovom Tata, ne igraj se rata!, ja se igram s lutkom Mašom- bolje da se igraš s nama…

 

Po dolasku u Norvešku ovaj broj je poslala beogradske linija i objavljeno u “Sunnhordland avis”. Sačuvani prmjerak u Biblioteci je od čestog prelistavanja prilično “raskupusan”- velikog formata štampan dvojezično, ćirilično i latinično.

 

Da bi se sve pregledalo treba vremena i vremena. Naredni put valjaće i ostalo prelistati, posebno “Glas sa Drine”, “Galeb” Rada Perića i “Tribinu” Hasana Hadžića” kojima sam povremerno pomogao oko grafike…

 

Direktorice Njegosave Stjepanović nije bilo pa su toplo primile Slavica Bojanović i Branka Mitrović. Neke ideje pominju za narednu godinu da sam u toku. Vjerovatno potakla moja nekadašnja popularna rubrika           POLU/ ZVANIČNO. Jedan od bisera je opklada sa planinarom Himzom Meševićem- popeo na Mon Blan, a na Boranji nije mogao na trešnju! Imala je deblo prečnika preko metra- nekako sam uspio ali i sasvim zderao prednju stranu trenerke…

 

Mensur Krndić i Sead Hambiralović pred početak (ne)običnog ručka. Iznad je Bijeli Golub na balkonu najkomšijskije ulice da sve nagdleda.   (N.A.)

 

MENSUR

Kao što je najavljeno iz Austrije je stigla sirovina za jedan neobični specijalitet. Donjeo Mansur Krndić, nekadašmji ton-majstor Radio Zvornika i kamerman TV Sarajevo. (U tandemu uradili posljednji prijeratni film Susrete aluminijaša Jugoslavije u Zvorniku, koji je takođe nestaoop.a.)

 

Sve je ispalo tip- top na balkonu najkomšijskije zvorničke ulice. Sa novinom kada gosti dođu Bijeli Golub se okreće u zraku i bude u toku ljudovanja i inicijativa kako DaBudeBolje…

 

Na fotosu znak desnom rukom prema prijatelju da probamo degustirati. Ispalo je super- mogućnosti su razne i za sada toliko. A narednog mjeseca valjaće obaška o najvećem zvorničkom klikerašu i skoskanom austrijskom balkona na kome nema šta nema-  zaozbilje i lubenica skoro prešišala pet kilograma..! U dijaspori ima raznih naših, a dobri Gibaga je jedan od najposebnijih.

 

Uvijek vedri Sreten Gajić– Poštar.

 

SRETEN

Nedavno spominjao Sretena Gajića – Poštara. Penzionera sa Ščemlije, nekadašnjeg i povremeno sadašnjeg vozača zvorničkog Euro Busa. Kad ustreba pozovu da pripomogne. Lijepo ga je vidjeti za volanom u povratku za Tuzlu. Vedrijeg vozača nisam sreo, po izgledu nemal d(j)ečko i zaslužio da bude uslikan!

 

_____________

Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje &GljivaMira; Reference osnivača projekta OVDJE Prenose portali: BHDINFODESK ili BIH DIJASPORA INFODESK u Engleskoj, Bolja Tuzla; Šeher Banjaluka u Švedskoj i Fb. stranice GljivaMira i Zvornik kroz sela, mahale i čaršiju; Kontakt: info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com    

Pročitajte još...

POD UZGRED REČENO: Susreti

Ušla je u rutinu šema svakog drugog vikenda u rodnom gradu i ritual sa postavljanjem BijelogGoluba na balkon u najkomšijskijoj zvorničkoj ulici. Obično je oko pola tri...