gljiva 1

Prva od dvije zadnje posjete zvorničke Muzejske postavke Bijeli Golub ostaće za pamćenje iz više razloga. A uskoro o drugoj, još zgusnutijih emocija.

 

Piše Sead Hambiralović

 

Naslov je Dragane Bezov eks Cvjetinović na svojoj stranici nakon posjete sa suprugom Vladom. Javila se dvadeset minuta ranije da su u najkomšijskijoj ulici. Vjerovatno inspirisani zadnjim fotosima na stranici Gljiva Mira, pa da se natanane naslikaju…            

Eto i komšinice Dare Branković Vile, šefa prateće službe, sa termosom čaja ubranog na Kuli, toplim vaflicama i džemom od smokve iz moje bašte.

 

VEDRINA ALISINE DRUGARICE: Falila je još Irena Vuković Tomić. Dvije najbolje drugarice starije ćerke, koja je prije dvije godine sugerisala mladjoj Idi da svakako kod nje kupi za majku i djeda na Kazanbašči u cvjećari na Korzu. Zatvorila, u Njemačkoj je…

 

Najemotivniji dio posjete desio po dolasku i za vrijeme razgledanja eksponata. Dragana donijela moj davni dječiji roman Dva splavara mala. Ganulo, dok je bila malešna dao tata Simo koji generacijama bio omiljeni učitelj. Naumila pokloniti ako nemam. Hvala, ali ne, ne. Imao sam jedan primjerak. Dobio za vrijeme prve poslijeratne posjete zavičaja od izbjegličke porodice u našoj kući. Ne treba dalje, pisano šta je sve nestalo: slike (nekoliko sačuvale komšije do moga stana u Z/14), filmovi, pa i paketi ove knjige i zadnje predratne, Prava domovina iz prostorija Filmskog kluba Birač. Jah, a nema potrebe računati crveni bicikli pony, kupljen od prvog regresa i auto iz garaže sa prijeratnim punim rezervoarom…

Sa Alisom je na na vezi, ali još nisu srele. Najviše zanimalo hoće li prepoznati na fotosu u krupnom planu. Sa lica sve čita, sjajno uhvatio  kamerom novinar Truls Horvei za vrijeme moga drugog intervjua za norveški Hugesund avis. Ubrzo je taj redakcijski pentax poklonio, a fotos je postavljen medju ostalima. Nije prepoznala… A uskliknula kada je spazila fotos ritmičarki  legendarne učiteljice Zorice Antonić (Još se dobro drži, rasitnila stotku, op.a.) u centru pored Kasine za koju je radila koreografiju – detalj sa otvaranja Susreta zvorničke dijaspore Biti u svom gradu.  

 

Vlado je rodjen u Beogradu i posebna priča. Zanimljivo čuti kako se njihova ljubav lijepo razvila. Nije još zaplivao u Drini – nije jedini. Niti za čuditi, jer Drina je Drina po više linija

 

Oboje su na fonu optimizma. Ona radi, Vlado ostao bez posla. Djeca rastu, Aleksandar je drugi srednje, a Helena završava osnovnu. Pesimisti će- zna se, na njihovim licima sekund briga i odmah nadjača optimizam.

 

Posjeta koja će se pamtiti. Od dolaska gostiju sa davnom knjigom Dva splavara mala našeg kolumniste do okretanja Bijelog Goluba na balkonu da čuje o čemu se razgovara

 

ODJEKNULO MEDJU RAJOM: Nikad više fotosa (i) sa strane gostiju. Nekako svoji i malo je bilo dva sata na balkonu da dostignemo  cijelu priču, jer  je Dragana morala požuriti u drugu smjenu. Na rastanku velim nemojte na Fb prije kolumne. Malo sutra, nestrpljenje je bilo jaće – ubrzo pustili njihove fotose i pride prigodnu pjesmu da dopuni ugodjaj.

 

Bravo, u mladosti nema čekanja! Pogotovo dojmilo kada su zaredani klikovi sa svih strana. Medju prvima od moje Alise i Irene, Kiće Vidakovića (ostaje dogovor da potanko ispriča oko snimanja filma Skok za banku…), a odmah riješio dilemu kako privesti tekst. Oko mostova medju ljudima već citirao. Valjalo je gostima potanko oko tri bijela goluba na sceni jednog od najljepših švedskih parkova u Örebrou  i kako su dva zbog jakog vjetra slomljena. Poznati prevoznik Bundavica je trečeg, koji je ostao na sceni netaknut, rasklopljenog prevezao u Tuzlu i smjestio na 4 prva sjedišta. Ulazi u tradiciju da se vlasnik, u znak zahvalnosti, svake jeseni poklanja bundeva sremenduša. Prošle godine predata uzgojena u bašti iza Žute kuće, a uskoro dar iz bašte prof. Faruka Nožinovića u Beksuji.

 

Kada su gosti otišli spopao sličan umor i zadovoljstvo kao nakon pomenutog davnog mirovnog programa. Dragana se zainteresovala za poemu SCENA oštampanu na našem jeziku, a ovako završava:

 

… Na koncu još jedan u zavjetrini osta,

kao utjeha da scena ipak ima smisla

umoran po strani stojim i šutim

dok vjetar lagano jenjava.

(S.H., Barnens fredsgala. Orebro, 2003)

 

Preuzimanje dijela ili kompletnog teksta dozvoljeno je uz odobrenje autora / Službeni glasnik BiH broj 63/10 ZAKON O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA.

_________________________________________­____

Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju Gljiva Mira – DaBudeBolje; Reference osnivača projekta OVDJE . Prenose portali: Bolja Tuzla, Regional i povremeno BHDINFODESK i ŠEHER BANJALUKA u Švedskoj; Fb stranice: BIH DIJASPORA INFODESK i Gljiva Mira;  info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com  

Tel:060 3389166  

Pročitajte još...

Piše Margit Tomik-Levy: E, PA DOSTA

Ovo je dug tekst, ali takav mora biti. Duga je i naša agonija. 30 godina nas mrcvare naši krimi-klero-nacisti u kolaboraciji sa belosvetskim nacističkim “expertima”....