Ali potrebno je puno više od praznih uvjeravanja o navodnoj posvećenosti prihvatanju i procesuiranju ovih predmeta da bi se postigla pravda, kao i ojačala regionalna saradnja i pomirenje.

Vijeće sigurnosti UN-a danas je u New Yorku obavilo raspravu o Međunarodnom rezidualnom mehanizmu za krivične sudove, odnosno o izvještaju tužioca Sergea Brammertza i sutkinje Graciele Gatti Santana.

Ambasador Bosne i Hercegovine pri UN-u Zlatko Lagumdžija u svom je obraćanju iskazao opredjeljenost za pružanje podrške radu Mehanizma.

Naveo je i to da je Sud BiH i prošle i ove godine imao uspješnu komunikaciju s Mehanizmom u vezi rješavanja različitih proceduralnih dilema.

Dodao je da, pored toga, redovne operativne rasprave i konsultacije između Ureda tužioca Mehanizma i Tužilaštva BiH, kao i stalna pomoć Mehanizma u radu na predmetima, ostaju temelj za osiguranje pravde za sve žrtve zločina počinjenih u BiH, prenosi Faktor.

To je posebno važno, ističe Lagumdžija, ako se ima u vidu da zahtjevi za pomoć iz Bosne i Hercegovine čine 80 posto regionalnih zahtjeva.

– Zbog zaostataka u predmetima protiv osumnjičenih za koje se zna da borave izvan BiH, i s ciljem uklanjanja proceduralnih prepreka kako bi se oni mogli krivično goniti, Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH usvojilo je zaključak u februaru 2025. godine.

Njim opravdava inicijativu Suda BiH da se predmeti ratnih zločina protiv nedostupnih osoba prenesu na države u regionu ili na države u kojima se te osobe nalaze, u slučaju da njihovo izručenje nije moguće, bez obzira na pravnu kvalifikaciju krivičnog djela, kao jedini mogući način pokretanja i okončanja krivičnih postupaka protiv tih osoba.

Još uvijek čekamo da ti dogovori budu realizovani, s obzirom na to da dosadašnji rezultati u progonu ratnih zločina u nekim zemljama regiona nisu ohrabrujući – kazao je Lagumdžija.

U tom smislu, pozdravio je projekat UNDP-a “EU podrška izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu”, koji trenutno provodi aktivnosti s ciljem jačanja regionalne saradnje u procesuiranju predmeta ratnih zločina između pravosudnih institucija zemalja Zapadnog Balkana, kako bi se doprinijelo društvenoj koheziji, pomirenju, te dugoročnom miru i stabilnosti u zemljama regiona.

– Ali potrebno je puno više od praznih uvjeravanja o navodnoj posvećenosti prihvatanju i procesuiranju ovih predmeta da bi se postigla pravda, kao i ojačala regionalna saradnja i pomirenje.

Prosto iz razloga što nedostupni osumnjičeni to ostaju s razlogom. Oni su zaštićeni, slavljeni, nagrađeni i počašćeni za zločine koje su počinili u BiH. Zločini se negiraju, a žrtve i njihove porodice svakodnevno ponižavaju – već 30 godina.

Osim toga, negiranje zločina, revizionizam i veličanje ratnih zločinaca se nastavljaju nesmetano, pa čak i intenziviraju s vremenom – naglasio je Lagumdžija.

Ističe da godišnjice dolaze i prolaze – neke služe za refleksiju o postignućima, izazovima i napretku. A druge, one tmurnije, za sjećanje, komemoraciju i odavanje počasti.

– Trideset godina nakon užasnih zločina počinjenih u mojoj zemlji, u ime odvratne ideologije – hoće li ovo biti jedna takva prilika – upitao je ambasador.

Podsjetio je da današnja sjednica dolazi tačno između dvije bolne godišnjice u Bosni i Hercegovini – 30. godišnjice strašnog zločina u Tuzli, počinjenog 25. maja 1995., i 30. godišnjice genocida u Srebrenici, počinjenog u julu 1995.

Posebno je istakao slučaj Novaka Đukića, osuđenog za masakr u Tuzli 25. maja 1995. godine, kada je granata ubila 71 osobu, većinom mladih.

Đukić je pobjegao u Srbiju, koja mu i dalje pruža sigurno utočište, odbijajući da ga izruči. Pravosuđe BiH je nemoćno jer je pristup osumnjičenima onemogućen – oni su zaštićeni, nedodirljivi.

– Suočavanje s prošlošću i prihvatanje istine daleko je od stvarnosti, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u Srbiji. Iznova se propuštaju prilike za pomirenje i pružanje iskrene ruke pomirenja.

Usvajanje rezolucije koja ima za cilj odati počast žrtvama zločina razmatranih pred MKSJ i MSP trebalo je biti jedna takva prilika za zajedničko djelovanje, a ne sramotna nacionalistička priča i revizija historije.

Umjesto da se toliko trude da od ovih kukavičkih ubica nenaoružanih muškaraca, žena i djece, silovatelja, i uopće ljudskog otpada prave mučenike, trebali bi ulagati u budućnost svoje zemlje i našeg regiona tako što će se konačno osloboditi tereta i naslijeđa prošlih režima i prihvatiti pravdu, istinu i istinsko suočavanje.

Umjesto glasnih apela i molbi u ime osuđenih kriminalaca poput Mladića ili Karadžića, na humanitarnoj ili bilo kojoj drugoj osnovi, trebali bi pokazati čovječnost i savjest prema onima kojima je to zaista potrebno – prema žrtvama i preživjelima ovih monstruma.

Predstojeća 30. godišnjica sigurno je prilika za to – naveo je Lagumdžija, osvrnuvši se i na istupe predstavnika Srbije na današnjoj sjednici.

– Čuli smo i poređenje Nelsona Mandele s Ratkom Mladićem. To je sramotno i neprihvatljivo – naglasio je.

Dotakao se i pokušaja da prvi predsjednik Bosne i Hercegovine rahmetli Alija Izetbegović bez osnova bude stavljen u isti kontekst s ratnim zločincima.

– Predsjednik Izetbegović nikada nije optužen, ni osuđen pred bilo kojim međunarodnim sudom, za razliku od Karadžića i Mladića. Njegovo ime se danas zloupotrebljava da bi se iskrivila istina.

Holokaust, Ruanda, Srebrenica. Iskreno žalimo što nijedna od tih pouka nije puno doprinijela sprječavanju ponavljanja bola, patnje i smrti, sprječavanju nezamislivih razmjera okrutnosti koju jedan čovjek može nanijeti drugom.

Iskreno žalimo što ubijanja i dalje traju. U našem slučaju, bar, nije oružjem već riječima. Njihovim negiranjem, potpunim nedostatkom kajanja i nespremnošću da se suoče s istinom.

Otrovnim ispadima koji podstiču buduće nasilje, ubijaju i priliku da se konačno stavi tačka na bolan i užasan period radi zdravih odnosa, povjerenja i saradnje u budućnosti – kazao je Lagumdžija.

Uprkos svemu, i pored svega, iskazao je čvrstu vjeru u “snagu i moć istine potvrđene i sačuvane kroz sudske postupke, u moć odgovornosti, ali najviše u isporuku pravde za počinjene zločine”.

– Bez suđenja i presuda, bez preživjelih koji svjedoče o svojim strašnim pričama, zločini bi pali u zaborav, bili umanjeni i izbrisani, nekažnjeni. Ali u našem čvrstom stavu i insistiranju na pravdi, to više nije moguće. To je od posebne važnosti za odgovornost, za upozorenje i za prevenciju.

Ovo Vijeće je bilo inovativno i hrabro u poduzimanju neviđenih koraka koji su promijenili pejzaž međunarodne pravde i omogućili napredak međunarodnog prava kroz opsežnu praksu u oblastima genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina.

Nema povratka, niti se može zaustaviti njen napredak. Štaviše, upravo zato što se u ovom trenutku u samom centru gotovo svih pitanja na dnevnom redu Vijeća nalaze masovna kršenja ljudskog života.

Žene, djeca i nevini ljudi upiru oči u ovu sudnicu u nadi za zaštitom, spasom i pravdom. Na vama je teret da ispunite svoje obaveze i dužnost, a ne da ih podrivate – zaključio je Lagumdžija.