Pozadina: Transkaspijski plinovod
Južni plinski koridor: moderna energetska arterija
Južni plinski koridor sastoji se od tri glavna segmenta:
- Južnokavkaski plinovod (SCP): Počinje u Bakuu, Azerbejdžan, i prolazi kroz Gruziju do Turske.
- Transanadolijski plinovod (TANAP): Proteže se od granice Gruzije i Turske do zapadne granice Turske s Grčkom.
- ransjadranski plinovod (TAP): Prolazi kroz Grčku, Albaniju i Jadransko more, povezujući se s evropskom energetskom mrežom u Italiji.

Geopolitički značaj Transkaspijskog plinovoda za Evropu
U tom kontekstu, Transkaspijski plinovod mogao bi poslužiti kao strateško rješenje za smanjenje ovisnosti Evrope o ruskom plinu i diverzifikaciju njenih izvora energije. Uspostavljanje novog energetskog koridora, posebno nakon rata u Ukrajini, postalo je kritičnije nego ikad. Iako je takva akcija trebala biti pokrenuta nakon ruske plinske krize 2009. godine, faktori poput nižih troškova i oslanjanja na naslijeđenu infrastrukturu odvratili su pažnju Evrope. Iz ekonomske perspektive, pristup rezervama plina Turkmenistana, četvrtim najvećim u svijetu, mogao bi pomoći u stabilizaciji cijena plina u Evropi i ublažiti finansijski teret uzrokovan energetskom krizom. Dok je Evropa pokušala nadoknaditi nedostatak plina uvozom tečnog prirodnog plina (LNG) i obnovljivih izvora energije, plinovod ostaje potencijalno vitalan resurs.
Strateške prednosti implementacije Transkaspijskog plinovoda
- Pristup ogromnim rezervama Centralne Azije: Turkmenistan, sa svojim ogromnim rezervama plina, potencijalni je ključni dobavljač za Evropu. Povezivanje s evropskom energetskom mrežom poboljšalo bi sigurnost snabdijevanja.
- Smanjenje političkog rizika: Diverzifikacija energetskih ruta dalje od politički nestabilnih zemalja poput Rusije smanjuje ranjivost Evrope na političke krize i sankcije.
- Jačanje regionalne saradnje: Projekti poput Transkaspijskog plinovoda mogu potaknuti regionalnu integraciju između kaspijskih, kavkaskih i evropskih zemalja, pružajući osnovu za širu ekonomsku i sigurnosnu saradnju.
Izazovi i prepreke
- Pravni sporovi oko statusa Kaspijskog mora: Iako je pet priobalnih država (Iran, Rusija, Turkmenistan, Kazahstan i Azerbejdžan) potpisalo pravnu konvenciju 2018. godine, i dalje postoje neslaganja u vezi s izgradnjom infrastrukture i plinovoda preko morskog dna.
- Protivljenje Rusije i Irana: Ove dvije glavne zemlje izvoznice plina tradicionalno su se protivile projektima plinovoda koji ugrožavaju njihove geopolitičke interese. Mogu pokušati opstruirati projekt diplomatskim ili ekonomskim sredstvima, jer bi plinovod smanjio ovisnost Turkmenistana o njima.
- Potreba za značajnim ulaganjima: Projekt ovog obima zahtijeva značajna strana ulaganja. Pravne i sigurnosne neizvjesnosti u regiji mogu odvratiti međunarodne investitore.
- Zahtjev za dugoročne ugovore o kupovini: Da bi projekt bio ekonomski održiv, evropski potrošači moraju se obavezati na dugoročne ugovore o kupovini plina. Bez ovih obaveza, investitori mogu biti nevoljni da nastave.
Uloga međunarodnih aktera
- Evropska unija: Sa strateškim ciljem energetske diverzifikacije, EU snažno podržava alternative ruskom plinu. Ako se implementira, Transkaspijski plinovod mogao bi ojačati utjecaj EU u globalnim pregovorima o energiji.
- Turska: Kao ključna tranzitna zemlja za Južni plinski koridor, Turska će imati velike koristi. Plinovod bi dodatno učvrstio njenu ulogu strateškog energetskog čvorišta koje povezuje Aziju i Evropu.
- Sjedinjene Američke Države i Kina: SAD podržavaju projekte koji smanjuju ruski energetski utjecaj. S druge strane, Kina – jedan od najvećih uvoznika plina iz Turkmenistana – možda neće pozdraviti prošireni turkmenski izvoz u Evropu.
U ovom scenariju, svi politički, pravni i ekonomski izazovi su riješeni, a projekat se provodi uz podršku ključnih zemalja i međunarodnih institucija.
Ključni faktori uspjeha:
- Efikasno rješavanje pravnih sporova u vezi s Kaspijskim morem, osiguravajući usklađenost s propisima o zaštiti okoliša i zakonima.
- Zapadne investicije institucija kao što su EBRD i Evropska investicijska banka, te energetskih firmi poput BP, ENI ili TotalEnergies.
- Dugoročni ugovori o kupovini plina koje je potpisala EU ili zapadni konzorciji.
- Politička podrška SAD-a i EU za smanjenje energetske ovisnosti Evrope o Rusiji i jačanje strateške uloge Turske.
Evropa dobija pristup diverzificiranim i pouzdanim energetskim resursima. Turkmenistan smanjuje svoju ovisnost o Kini i Iranu, stičući veću ekonomsku nezavisnost. Turska postaje ključna raskrsnica za euroazijski energetski tranzit.
Scenarij 2: Ograničeni uspjeh Djelomična implementacija s nižim kapacitetom
Po ovom scenariju, plinovod je izgrađen, ali ne u punom kapacitetu ili strateškom opsegu. Zabrinutost za okoliš, ruski pritisak i slabe investicije ograničavaju njegov obim.
Karakteristike:
- Ograničeni kapacitet (npr. 10–15 milijardi kubnih metara godišnje).
- Učešće manjih, regionalnih firmi umjesto velikih međunarodnih igrača.
- Pravna pitanja ostaju neriješena, ali bilateralni ili trilateralni sporazumi omogućavaju djelimičan napredak.
- Postojeća infrastruktura (SCP, TANAP i TAP) se koristi bez nadogradnje kapaciteta.
Turkmenistan stiče ograničeno uporište na evropskom tržištu. Strateški uticaj projekta na ruski uticaj je skroman. Globalni investitori ostaju oprezni, a budući razvoj zavisi od daljih geopolitičkih promjena.
Scenarij 3: Neuspjeh: Projekat zaustavljen zbog političkih i ekonomskih prepreka
Ovaj ishod je rezultat neuspjelih pregovora, regionalnog otpora ili nedostatka ekonomske održivosti.
Potencijalni razlozi za neuspjeh:
- Snažno protivljenje Rusije i Irana, uz korištenje ekoloških i pravnih prigovora.
- Nedostatak finansiranja zbog visokog pravnog i političkog rizika.
- Odsustvo čvrstih obaveza kupovine; preferencija za LNG iz SAD-a, Katara ili Alžira.
- Domaća nestabilnost u Turkmenistanu ili Azerbejdžanu utiče na kontinuitet projekta.
Turkmenistan i dalje zavisi od izvoza plina u Kinu i Iran. Uloga Turske kao energetskog koridora slabi. Rusija održava značajan udio na evropskom tržištu plina. Evropa i dalje zavisi od uvoza LNG-a, što otežava napore diverzifikacije.
Scenarij 4: Paralelne i multilateralne alternative
Ako se Transkaspijski projekat odgodi ili ne uspije, regionalni i globalni akteri mogu tražiti alternativne opcije za postizanje sličnih ciljeva.
Glavne alternative.
- Povećani izvoz LNG-a: Turkmenistan i druge regionalne države ulažu u postrojenja za ukapljivanje; Evropa produbljuje uvoz LNG-a iz SAD-a, Katara, Nigerije i Alžira.
- Izvoz preko Irana (ako se sankcije ukinu): Kraća i jeftinija ruta preko Irana postaje održiva, što koristi Teheranu i Ašgabatu, ali je u suprotnosti sa zapadnim politikama obuzdavanja.
- Prošireni izvoz Azerbejdžana: Azerbejdžan povećava proizvodnju iz polja Šah Deniz i osvaja veći udio evropskog tržišta plina bez turkmenskog plina.
- Strateška intervencija Kine: Kina može značajno investirati ili vršiti pritisak kako bi spriječila izvoz turkmenskog plina u Evropu, čuvajući vlastitu energetsku sigurnost.
Zaključak
Sljedeći model je razvijen kako bi se bolje procijenile implikacije operacionalizacije Transkaspijskog plinovoda na evropsku energetsku sigurnost i Južni plinski koridor.

Izvor: Nacrtao autor

Stavovi izneseni u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno zvanični stav IFIMES-a.
Ljubljana, 11.juni 2025
Fusnota:
[1] IFIMES – Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, ima specijalni savjetodavni status pri Ekonomsko-socijalnom vijeću ECOSOC/UN, New York, od 2018.godine i izdavač je međunarodne naučne revije „European Perspectives”, link: https://www.europeanperspectives.org/en