U Sarajevu su danas održani protesti na kojima je jedan od sindikata trgovine protestvovao zajedno sa predstavnicima Ministarstva trgovine FBiH protiv 18 radnih nedjelja koje predlaže to isto Ministarstvo trgovine. Kao što sam očekivao danima ranije, na transparentnima sindikata se najviše spominjalo moje prezime – Čavalić.

Zašto? Ne zbog toga što uvodim 18 radnih nedjelja, niti zbog toga što kao zastupnik neću glasati za ovo vladino kvazirješenje, već zbog toga što se prave izlazne strategije i vrlo pokušava perfidno otvoriti prostor za kolaps tzv. neradne nedjelje u FBiH, minus Orašje. U čitavoj ovoj frci traži se neki krivac.

Naravno, moje prezime je tu i zbog toga što od početka ove priče, tačnije 2023. godine kada smo tek imali nacrt Zakona o unutrašnjoj trgovini, govorim u skladu sa principima istine, transparentnosti i nauke – kao zastupnik i doktor ekonomske nauke.

Istina protiv lobija

Od početka sam znao da protiv sebe imam izuzetnu mašineriju: Vlast, bliske medije, Ministarstvo trgovine FBiH, jedan sindikat sa podrškom stranaca, i najvažnije moćni lobi velikih trgovinskih lanaca, plus mediji u vlasništvu nekih od ovih lanaca. Sve to sam znao, ali svejedno, školovao sam se, ušao u politiku i izgradio svoju karijeru, ne da šutim, već da mislim, govorim i pišem. Čvrsto sam ubijeđen, Bog mi je svjedok da je u 21. stoljeću najopasniji upravo onaj koji slobodno misli, govori i piše.

Tako učim svoju djecu, studente, kolege i sve one koji su imali priliku da me bolje upoznaju. Uostalom zbog toga godišnje poklonim 2-3 hiljade knjiga svima onima koji mi samo pošalju poruku preko društvenih medija da žele čitati. Boriti se na strani istine, znanja i argumenata kada protiv sebe imate lobije, plaćenike, sjene, botove, sumnjive diplome je časno i moram biti iskren da mi to daje određenu motivaciju za djelovanjem. To je i objašnjenje zašto sam uporniji, kreativniji, agresivniji u argumentima ako me druga strana napada. Tako i danas – prezime radničke porodice Čavalić na transparentnima – još više razloga za mene da pišem, govorim i djelujem u parlamentu. Ali da prvo krenemo redom, od nedjelje. A onda na današnje proteste.

Apsurd do apsurda

Prije svega, bitno je navesti da u FBiH ne postoji “neradna nedjelja”. To je potvrdilo Ministarstvo rada i socijalne politike FBiH, pa par puta izjavio i ministar trgovine koji ju je navodno uveo. Svaki radnik u FBiH može raditi nedjeljom. Može raditi i u prodajnom objektu, i u skladištu, i u hladnjači itd. Laže onaj koji tvrdi drugačije jer Zakon o radu nismo mijenjali, samo Zakon o unutrašnjoj trgovini. Shodno tim izmjenama, određeni prodajni objekti ne mogu raditi, ali opet ne svi – mogu raditi pekare, cvjećare, benzinske pumpe, dragstori 24/7 i slično. Na tome se nije stalo, pa se politički shodno usmenom sporazumu sa HDZ-om, dalo izuzeće gradu Orašje. U tom gradu se u zadnjih par mjeseci bilježi rekordan fiskalni promet shodno Poreznoj upravi FBiH. U drugim opštinama i gradovima FBiH ne, jer promet ide u entitet RS i Brčko distrikt. To je sada već vrapcima na grani jasno.

Da ne govorimo da mogu raditi ugostitelji, javna poduzeća, svi ostali, kladionice i da je čak Vlada FBiH odbila inicijativu kolege Dennisa Gratza da se zabrani rad nedjeljom kladionica. Da li sam protiv zabrane rada nedjeljom? Da, i to iz dva ključna razloga. Prvi je ekonomske prirode, drugi političke. Prije svega, shodno svim mogućim izvorima, člancima, knjigama, podacima, brojevima, ova mjera najveću štetu donosi radnicima koji postaju tehnološki višak. Jedino opravdanje za ovu mjeru širom svijeta jeste religijsko, a ne socijalno ili ekonomsko. To se i pokazalo u našem slučaju – gotovo 2.000 manje radnika u trgovini FBiH od novembra do maja. Plus činjenica da zatvarate samo FBiH minus Orašje. To ne postoji u drugim zemljama svijeta. Pa naravno da će se promet prebaciti u drugi entitet i distrikt. Šta drugo očekivati u današnjem svijetu konzumerizma?

Konačno, promjenom poticaja za rad nedjeljom, radnika ako nismo premjestili na biro, onda smo ga prebacili da radi u dragstoru ili na benzinskoj pumpi gdje su užasni uslovi rada. Dodatno smo ga preopteretili da radi tokom ostalih dana, prekovremeno, često neplaćeno. Da budem ekonomski precizan: uništili smo pregovaračku moć radnika u trgovini. Zašto? Tu dolazimo do drugog razloga zašto sam protiv ovog, političke prirode.

Ko je zaista protiv radnika?

Kroz zastupničko djelovanje sam se uvjerio da je ova izmjena potekla od 3-4 velika trgovinska lanca koja imaju problema sa radnom snagom u FBiH. Oni su lobirali, pisali izmjene i kasnije ih propagirali. Sve ovo je čak i javno dokumentovano što svaki čitaoc može neovisno da provjeri na Internetu. Tzv. neradnu nedjelju nije gurao ministar, niti sindikat, oni su odigrali svoje antiradničke uloge. Ovo je gurao krupni kapital. Paradoksalno neki će ljevičari tzv. neradnu nedjelju predstaviti kao pobjedu ljevice i radnika. U pozadini ovo je pobjeda krupnog kapitala, 3-4 velika trgovinska lanca koji su izvršili koncentraciju moći na tržištu i osnažili vlastite pozicije.

Sve u susret dolaska neke jače, inostrane konkurencije. Dakle, par velikih trgovinski lanaca je izlobiralo kod nadležnog ministarstva tzv. neradnu nedjelju. Jedan od sindikata trgovine je tu kao paravan da se čuje glas radnika dok u pozadini imamo političku trgovinu sa HDZ-om da se dobije izuzeće Orašja i kasnije Neuma kroz sezonski koncept “16+2”. Sve ovo što pišem možda nekome djeluje kao teorija zavjere i slično, međutim nevjerovatno je koliko je sve ovo javno, transparentno, dokumentovano. Dok sve ovo traje, svakodnevno radnici dobivaju otkaze, rade prekovremeno, uslovi rada se ne mijenjaju i slično. Prodaju mali trgovci, gase se, dok promet ide u RS i Brčko distrikt.

18 radnih nedjelja

Pošto se statistika ne može sakriti, u Vladi FBiH postaje jasno da se dešava opšti kolaps unutar trgovine FBiH. Zbog toga dogovaraju sa Ministarstvo trgovine da se pripreme izlazne strategije – “nismo pogriješili, sve je ok, ali moramo da ispravimo haos koji smo proizveli”. Konkretno, priprema se pravilnik u vezi dodatne regulacije benzinskih pumpi i dragstora, te još bitnije, priprema se “16+2” odnosno 18 radnih nedjelja.

Sve ovo sam znao u januaru ove godine, te sam javno objavio 02.02. na društvenoj mreži “X”: “Zabrana rada nedjeljom je napušten koncept u FBiH. Sada se nalazimo u vremenu izlaznih strategija. Neki znaju za ovo, neki ne…” Očekivano dobio sam opet pregršt raznih napada. Ali stanite – čemu potreba da se ubije glasnik? Najava se ispostavila tačnom. Svi su to znali u januaru, ne samo ja. Znao je i ministar, i premijer, i predsjednica sindikata, i sindikat, i veliki trgovinski lanci. Radnici nisu znali. Oni će saznati tek u maju. Tu nastaje problem? Kako sve to kazati radnicima, a da se ne dobije kontraefekt? Najveća greška u politici je obećati prava – pa ih onda oduzeti. To stvara ogorčenje koje se teško zaboravlja.

Šta sam ja radio u zadnjih par mjeseci? Ponavljao vlastite stavove da je tzv. neradna nedjelja loše rješenje; dokazivao navedeno objavom podataka od strane Porezne uprave FBiH, Federalnog zavoda za statistiku itd; javno objavio da će Ministarstvo trgovine ponuditi drugo rješenje sa radnim nedjeljama i javno naveo da ja za to neću glasati kao zastupnik (neka se bave svojim blatom legislative, ja ne glasam za 18 radnih nedjelja). Šta su ostali radili? Pravili se da je sve super, da nema problema, da neće biti drugih rješenja i slično, a u pozadini znali da se radi na tome. Neki se i danas prave da nisu znali.

Protest protiv opozicije

Tako dolazimo do današnjih protesta. Naslov Klix.ba portala: “Veliki protest trgovaca “Ne damo nedjelju”, pa podrška ministru čije ministarstvo razmatra 16 do 18 radnih nedjelja.” Protest sindikata i vlasti protiv opozicije. Kakva komedija, lakrdija. Protest protiv 18 nedjelja zajedno sa ministrom koji predlaže 18 nedjelja. Transparenti protiv mene, Čavalića, jer sam valjda jedini koji je javno rekao da neću glasati za 18 radnih – protiv čega navodno protestuje sindikat.

Iskren da budem ja sam protiv ovog zakona od početka, ali neću da se valjam u blatu sa 18 radnih što u praksi i znači kolaps tzv. neradne nedjelje u FBiH. Da sumiramo: Ministarstvo trgovine FBiH predlaže 18 radnih nedjelja, to premijer Nikšić saopštava radnicima 01. maja dok jede grah sa njima, a onda sindikat organizuje proteste 18. maja protiv tog rješenja i tu za sve krivi mene. Komično u najmanju ruku.

Ali to vam gospodo neće proći. Ni ministru, ni sindikatu. Istina će izaći na vidjelo kada usvojite 18 radnih. Od mene se kao opozicionara u ovom trenutku ne može očekivati ništa više od misli, govora i teksta poput ovog kojeg upravo završavam. Od vas sa druge strane kao vlasti očekujem da ukidate tzv. neradnu nedjelju ovaj ili naredni mjesec. I to stotinu transparenata ne može sakriti. Javnost će jasno vidjeti da ću biti protiv na parlamentu (to je valjda najbitnije za one radnike koji su danas bili na protestu), a da će kolege zastupnici koji su protestvovali biti “za” uvođenje radnih nedjelja i kolaps zakona.

Ja nastavljam dalje jer nije moj rahmetli djed Omer bio rudar udarnik, niti otac vojnik Armije RBiH, ili čitava porodica radnička, da bi ja kao doktor ekonomskih nauka i direktno izabrani zastupnik milimetar pokleknuo pred lažnim diploma, botovima, plaćenicima, prostim neznalicama, šarlatanima i bjelosvjetskim budžetskim hohštaplerima. Takvi me motiviraju da budem još žešći, prenosi Istraga.ba