VANREDNA

Posljednji pozdrav Beganu Turbiću, renomiranom tuzlanskom umjetniku.

      …Turba je plivao lošije. Smatrao je da student treba zaslužiti šesticu, a za hajku nije teško naći razlog. U toj muci, nadošlo mu je da svoju posmrtnicu polijepi po gradu. Ožalošćeni će biti redom oni koji su mu se natovarili. Samo, nije baš jednostavno praviti svoju posmrtnicu. Na koncu, imao je rješenje. I meni se dopalo. Ali, eto i razloga da se kaže: “Gledaj budale!”  Malo zbog onog što sam mu rekao, malo što je još jednom o svemu promislio, pa je odustao. I bolje je, jer sve se sleglo nekako.  

      Na Sjenjaku je imao atelje u potkrovlju solitera. U njemu sam vidio nenadmašnog Omću (Omer Omerović, poznati zvornički ilustrator i dizajener, op.a). Umjetnik u djelu, umjetnik u pokretu, umjetnik u maniru i priči.

– Što ti je kriv ovaj zid? – jednom ću kada me pratio do lifta.

      Hodnik je bio dug, svježe okrečen bijelom. Na lijevoj strani sivih pločica negdje je došlo do greške. Na kraju se nabrao čitav pedalj razlike i tako se činilo.

– Pa da ga ispravimo?

      Turba se sasvim uozbilji i uprije u zid.

– Da ispravimo.

      I ja se sasvim uozbiljim. Hajde da pomognem.

– Idemo složno!

– Idemo složno!

– Ho-ruk!

– Ho- ruk!

– Zakreni malo!

– Zakrećem, zakrećem…

      Tog časa ugledao sam ženu koja je zastala na drugoj strani hodnika.

– Bože, svašta! – reče i ode svojim poslom…

 (Insert iz romana Bijeli cvijet iznad puta, 2012., S.H.)

Sa jednog od davnih otvaranja Bijenala umjetnosti minijature BiH u Tuzli: kolumnista našeg portala sa Zdravkom Novakom i Beganom Turbićem.

P.S.

Begane dobri, ne dade nam se oko ove scene na hodniku prije oho-ho godina… Sa dvije kamere –  prvo rutinski kadrovi u tvome krcatom ateljeu. I kada smo sve u tančine dogovorili, svaki put bi se ispriječilo ovo ili ono sa tvoje ili moje strane…                                                          

Ostade makar to sjećanje u knjizi i ovaj fotos koji se prvi put objavljuje. Jedva našao. A nisam bogzna nešto ispao. Haman što sam kameru nariktao da klikne za samo pet sekundi i brzo namjestim. Neuvrljivo, jedva da može proći. Ti si ispao za desetku – bravo majstore! – savršenstvo od energije i pokreta..! Eh, da sam bolje stao i više upro stvarno smo zid mensčini mogli ispraviti…

Nedostajaćeš, počivaj u miru…! 

Sead Hambiralović