Baš u vrijeme dok je Papa Lav XIV iz Istanbula i Bejruta slao poruke da je prijateljstvo između kršćana i muslimana temelj mira, da se katolici ne smiju bojati islama i da svi trebaju otvoriti srca jedni prema drugima, iz Zagreba se širila priča o napadu na časnu sestru koja je otkrila duboke brazde straha i predrasuda u srcima ljudi.

Iako se pokazalo da je vijest o Afganistancu, migrantu, „allahuekberovcu“ koji je, ugledavši križ na vratu časne sestre, izvukao nož i ozlijedio je na ulici – bila lažna, mnogo je vode proteklo i mnogo se mržnje prema muslimanima i islamu izlilo na društvenim mrežama, sve dok nije saopšteno da je sestra sama kupila nož i da je riječ o samopovređivanju.

Taj slučaj je zorno pokazao koliko su strahovi od islama – hranjeni predrasudama i stereotipima, još uvijek živi u dijelu društva i koliko brzo laž može postati oruđe podjela. Zato bismo, dok dijelimo kruh, molitve i suze, morali bez fige u džepu tražiti načine da promovišemo iskren dijalog i poštovanje, kako uostalom i Papa uči.

Papa jasno poručuje da strah od islama nije kršćanski stav, već prepreka za mir i zajedništvo. „Znam da strahovi od islama i dalje postoje u Evropi, ali možda bismo trebali biti malo manje uplašeni i tražiti načine da promoviramo istinski dijalog i poštovanje,“ kaže Papa i pojašnjava: “Ove strahove često podstiču ljudi koji se protive imigraciji i žele isključiti one koji dolaze iz druge zemlje, druge religije ili drugog etničkog porijekla. Zato se mora zajednički raditi na tome da se omogući dijalog i prijateljstvo između muslimana i kršćana.“

Njegov poziv na hrabrost i otvorenost prema muslimanima nisu tek puke riječi. One predstavljaju ne samo nastavak tradicije papinskog dijaloga s islamom, nego su i snažan signal evropskim katolicima da se okrenu poštovanju i prijateljstvu. Papine poruke, zbog duboke univerzalnosti, svjetionik su ne samo vjernicima, nego i onima koji propituju. “Prijateljstvo između kršćana i muslimana temelj je mira. Ne bojte se. Otvorite srca svoja.”