Piše: Rasim Belko
Ako je suditi po organizaciji jučerašnjeg obilježavanja 30. godišnjice genocida u Srebrenici, Bošnjaci su se umorili od vlastitog sjećanja i organizovanja događaja po tom pitanju. Jer, jučer u Potočarima smo mogli svjedočiti haosu koji nastaje kada se sjednice Odbora za organizaciju shvataju kao prostor za trošenje vremena i druženje.
“Ma šta da ne pazim, nemoj da ja sada stanem pred tu kameru. Tamo su naši ubijeni, mi smo žrtve, a oni nam ne daju da uđemo u Memorijalni centar.” Bila je ovo reakcija nane koja je posljednji ispraćaj sedam žrtava genocida počinjenog nad Bošnjacima u Srebrenici posmatrala kroz metalnu ogradu.
Jer, u Memorijalni centar nije mogla ući. I ne samo ona, već oko hiljadu insana koji su u Potočare došli dostojanstveno, ljudski odati počast žrtvama genocida.
Da mnogo toga škripi u organizacionom smislu vidjeli smo još na putu za Potočare. Nepregledne kolone vozila i desetine “produženih” delegacija koje pod rotacijama žure ka Srebrenici. A sve su prilike da ih je većina na komemoraciju zakazanu u 9.30 iz Sarajeva krenula u 8.
Osim ozbiljno ugrožene sigurnosti na putevima ka Srebrenici, problemi su se pojačali kada su se sva ta vozila primakla Potočarima. Neki su pokušali i zaraditi, pa parking naplaćivali 10 KM. Za sve ostale koje do Potočara nisu pratile rotacije bila je rezervisana livada. Da, na nekih tri kilometra od Potočara, livada sa samo jednim prilazom preko mostića postala je parking za više stotina automobila.
Kolone ljudi slivale su se s tog mjesta ka Potočarima, a MUP Rs se brinuo da svi hodaju ivicom puta, jer delegacije imaju prednost. U jednom trenutku vidjelo se koliko je pogrešno što o sigurnosti tog užeg kruga oko Potočara računa ne vode mješoviti policijski timovi ili čak EUFOR.
Kretali smo se desnom stranom uz cestu, i pri nailasku na jedan ugostiteljski objekat trojica pripadnika MUP-a Rs dala su nam znak da moramo na lijevu stranu. Jer, ne žele valjda pripadnici za genocid osuđenog MUP-a da neko uvrijedi ili pogrešno pogleda pijane Srbe ispred kafane nadomak Potočara.
Glavna kapija, dobro čuvana za delegacije
U Potočarima je tek nastao haos. Sporedni ulazi zakrčeni, glavni rezervisan za delegacije. Kao da je kakav samit, a ne ispraćaj žrtava i komemoracija. Potpuni haos vladao je izvan kapija Memorijalnog centra. Policiji, a bilo ih je iz više policijskih agencija, najvažnije je bilo da neka delegacija ne okasni sekundu ili dvije, pa su čak i trotoar na kojem su nesretnici bez “ulaznice” u Memorijalni pokušavali obaviti vjerski obred ili jednostavno samo se pokloniti žrtvama.
Najsramotnija scena viđena je u trenutku kada je počeo vjerski dio programa. Ograda na glavnom ulazu se razmakla, a gužva prerasla u skoro pa metež policije, tjelohranitelja i “štićenih” insana. I da, mogu razumjeti one u tim delegacijama koji nisu muslimani, pa su se iz poštovanja prema vjerskom obredu odlučili udaljiti, ali ne mogu shvatiti i razumjeti potrebu političkih predstavnika Bošnjaka muslimana koji de facto bježe iz Memorijalnog centra dok traje džuma-namaz ili dženaza. Sve te delegacije su haotično stanje učinile nepodnošljivim. Jer, nana s početka ove priče svejedno nije mogla ući u Memorijalni centar, valjda da preostalim delegacijama ne bi bilo teško. Danas čitam da su čak i hodže pod rotacijama žurile ka Potočarima i gurale se s biciklistima koji su vozili 500 kilometara da odaju počast.
Malo su i dvije trage, za delegacije može i semafor
Opći haos nastao je nakon završetka programa. Jer, mnogo delegacija, a svi bi iz Potočara da pobjegnu prvi. S obzirom na to da sam morao hodati tri kilometra do parkinga, svjedočio sam potpunoj blokadi saobraćaja, daleko većoj i od one koju nama u KS napravi Adnan Šteta kada podešava semafore.
Tri sata nam je trebalo da sa livade rezervisane za “obične” ljude prođemo do saobraćajnice. Jer, neko ko je birao lokaciju tražio je da to bude mjesto s uskim mostićem, toliko uskim da veća auta voze ivicom, a da drugog izlaza nema. Bolje bi bilo da su nasumično birali, manje bi pogriješili.
I na kraju, možda subjektivno, ali zaista je djelovalo da pripadnici MUP-a RS cijeli taj sigurnosni proces vode na način da maltretiranjem zaglavljenog naroda izazovu incident među onima koji su došli odati počast žrtvama genocida. Naročito se to odnosi na one pripadnike MUP-a RS, a bilo ih je desetak, koji su stajali kod izlaza s parkinga i nijemo posmatrali potpuni kolaps, bez želje da bilo šta ubrzaju.
Sumirano, Organizacioni odbor za obilježavanje genocida u Srebrenici, ko god da ga činio u budućem periodu, mora se pobrinuti da se greške iz 2025. ne ponove, jer ni Potočarima, ni Srebrenici, a ponajmanje žrtvama i njihovim porodicama ne treba komemoracija pod rotacijama!
Patria
