No, antifašizam kakvim ga poimaju i prihvataju nacije i narodi zapadnog svijeta nije ni približno onom što se nama u Bosni i Hercegovini (ranije u Jugoslaviji) predstavljalo pod tim pojmom.
Piše: Rasim Belko @rasimbelko
Antifašizam je politički i ideološki pokret koji se protivi fašizmu u svim njegovim oblicima, uključujući autoritarizam, nacionalizam, rasizam i militarizam. Taj pokret obuhvata širok spektar političkih stavova i strategija, od nenasilnog aktivizma do direktne akcije protiv fašističkih režima, pokreta i ideologija.
No, antifašizam kakvim ga poimaju i prihvataju nacije i narodi zapadnog svijeta nije ni približno onom što se nama u Bosni i Hercegovini (ranije u Jugoslaviji) predstavljalo pod tim pojmom.
Antifašizam je ideja koju ili živiš ili joj se protiviš. Nije i ne može biti političko-marketinška markica kojom se stiče određeni društveno – politički status. Zapravo, na našim prostorima je ponajviše to, a novija historija je tu činjenicu i potvrdila.
Jer, taj jugoslovenski komunistički antifašizam definisan je tako da ja kao musliman ne mogu biti antifašista jer se pozdravljam onako kako mi je Bog zapovijedio ili živim i molim se u skladu s propisima tog Boga. U jugoslovenskom poimanju borbe protiv svih oblika fašizama antifašizam je moguć jedino ako je poduprt ateizmom.
Vidimo to čak i danas kada ateizam nije suštinska ulaznica u društveno-politički položaj, jer nas ostaci tog komunističkog sistema kontinuirano vraćaju u vrijeme i narativ po kojem je religioznost suprotna antifašizmu. Po toj matrici današnji eurokomunisti svojim retrogradnim pristupom da bez ateizma nema antifašizma vrše konstantnu presiju na sve što im je suprotstavljeno.
Ozbiljna je rasprava ovih dana oko rođendana Sarajeva. I svima je jasno da rođendan Sarajeva nije 6. april, dan kada je ono oslobođeno od okupatorskog fašizma. I niko ne spori da taj datum neupitno treba ostati kao Dan Grada Sarajeva, već je ideja da glavni grad dobije i datum njegovog nastanka.
No, eurokomunisti su već u samoj najavi pronašli razlog da ne može to biti rođendan Sarajeva jer su tobože Rimljani pravili Sarajevo, iako to nema veze s mozgom. Stvarni razlog pobune je činjenica da ga je pravio otomanski namjesnik, još musliman Isa-beg Ishaković, a ateističko antifašističkoj sviti nije po volji taj historijski fakt da je od siromašnog sela jedan Ishaković napravio grad.
U borbi protiv inicijative da se obilježi rođendan Sarajeva prvo se udarilo na religiju, odnosno na pozdrav u okviru te religije. Pa smo čuli kritike kako se udara na temelje antifašizma i koješta još.
A činjenica je da je u glavni grad Bosne i Hercegovine aprila 1945. prva ušla muslimanska brigada. Kao što je činjenica da je 75 posto odbrambeno-oslobodilačkih jedinica činila muslimanska populacija u otporu dvostrukoj agresiji Srbije i Hrvatske, koju su crtali i provodili JNA generali.
Ima još jedna činjenica zbog koje je možda krajnje vrijeme da raščistimo s eurokomunističkim antifašizmom naslonjenim na ateizam. Ti njihovi ateisti antifašisti koje su pet decenija učili, obučavali, hranili i mozak im ispirali antifašizmom druga Tita preko noći su postali fašisti koji ubijaju, kolju, siluju i čiste sve što se ispred njih nađe a ne pripada njihovom soju.
Taj antifašizam koji se ovdje slavi i 6. aprila i kroz Igmanski marš, bitke na Sutjesci i Neretvi može biti još samo filmski podsjetnik na neka slavna prošla vremena. Ali, antifašisti ateisti naslonjeni na bratstvo i jedinstvo koji bi danas svima nama da drže lekcije moraju shvatiti da su poraženi i konačno priznati poraz.
Jer, Jugoslavenska narodna armija (JNA) koja se na jednu komandu pretvorila u srbo-četničku armadu najveći je dokaz da ateisti komunisti koji bi danas da drže bank nisu baš dobro provodili u djelo antifašističku ideju, pa su im učenici naprasno postali svjetski poznati ratni zločinci osuđeni za najstrašnije zločine i genocid. A i Ratko Mladić je bio antifašista, zar ne?
I što je najgore i oni su u opravdanju svoje borbe sebi kačili epitet antifašista, jugobranitelja…
Dakle, nije li onda jasno da je u postavci jugoslovenskog antifašizma nakon 1945. godine mnogo toga bilo postavljeno na pogrešnim osnovama, a oni antifašisti koji nam i danas žele nametati vrijednosti taj antifašizam obojen ateizmom koristili bi isključivo za ličnu i partikularnu dobrobit.
Da su bili pravi antifašisti, koji zaista žive borbu protiv svih oblika diskriminacija i izama ne bi se u toj JNA u njeno zlatno doba kosovskim i muslimanskim regrutima iz Bosne gurala svinjetina u grah, već tada stvarajući podjele na vrijednije i manje vrijedne.
Pravi antifašizam živi u sinovima i kćerima ove zemlje koji su četiri godine branili Bosnu i Hercegovinu od komunističkog antifašizma. I zato je krajnje vrijeme da stvari vratimo u balans. Takvi najmanje pričaju o antifašizmu jer su ga živjeli braneći svačiju bogomolju kao svoju, dok su nam učenici Titine škole srušili svaku pred sobom.
Drugovi titoisti vaše je prošlo. Zato nemate pravo niti će vam proći da pod lažnom zastavom antifašizma branite ateizam i učite nas historiji. Jer, očito da pod tom zastavom vašeg antifašizma umišljate pravo na islamofobiju i skriveni fašizam. A pod istom su zastavom bili izvođači agresija na Bosnu i Hercegovinu!
