Svakodnevno nam iskaču teme i problemi, vidljivi i nevidljivi znaci kako, jevrićevskim riječnikom kazano, “propadamo kulturno”. Dok sigurno i brzo propadamo mi opet uporno tražimo krivce u drugim, ne želeći konačno da stanemo ispred ogledala i suočimo se, “face to face” sa krivcem.

Kad bi možda i stali, radije bismo razbili ogledalo nego prihvatili istinu.

A istina je da problem leži upravo u nama.

Ovih dana vruća tema u Tuzlanskom kantonu biće usvojeni Zakona o plaćama i naknadama u organima vlasti TK kojim se bezobrazno i bezobzirno povećavaju plate i paušali skupštinskih poslanika i političara.

Naravno, jedina reakcija građana, kao uvijek do sada, jeste gunđanje i negodovanje u prazno.
Nakon toga ubrzo idu kompezacijske kritike, al’ samo onih iz “tuđeg” tabora, i viših nivoa.

Za “svoje” se uvijek nađe opravdanje, pa tako i za ovaj sramni čin koji se počeo minimizirati pričom da se tu ipak ne radi o povećanju od par hiljada maraka, kako se u javnosti predstavlja, nego se radi o povećanju od tek nekih šestdesetak maraka.

Ma da je riječ o povećanju i za jedan pfening sama namjera je kazne i prezira vrijedna. Naravno pod uslovom da imamo i minimum samopoštovanja i dostojanstva.

Da ne govorimo o spinovanjima koja su već krenula, koja naprosto vrijeđaju inteligenciju normalnog čovjeka.
Ipak i takve nebuloze nađu svoje istomišljenike.

Generalno, na političare se oduvijek gledalo kroz prizmu visokih primanja, i kad još sebi izglasaju povećanje bez ikakvih zasluga i rezultata tad to jednostavno doživimo kao ponižavanje i izdaju.
Što je u principu tačno.

Međutim, ne trebaju biti problem njihova visoka primanja, problem je što ona nisu zarađena.
Problem je što su preplaćeni za svoj nerad, i što su u sve pore društva uvukli kriminal i korupciju. Uništili su i osušili sve čega su se dohvatili, od zdravstva, obrazovanja, sigurnosti, pa do volje za životom u ovoj državi.

Problem je i to što građani za svoja izdvojena sredstva ne dobivaju adekvatnu uslugu. Eklatantan primjer su zdravstvene usluge. Politički “de facto” privatizirani i opljačkani zdravstveni zavodi i fondovi su kancer zdravstvenog sistema.

Na kraju problem je između ostalog i što neće stati, ni sa povećanjem svojih primanja, a niti sa uništavanjem države i društva.
Sve je ovo rezultat opšte pohlepe koja je zavladala društvom, i u kojem su samo lični interesi u fokusu.

Tako neka građani sami procjene koliko je i prošlosedmično isključenje predsjednika Skupštine TK iz DF-a čin populizma, odnosno zamagljivanje činjenice da su svi zastupnici DF-a u Skupštini TK glasali upravo za ovaj Zakon.

Jedno je sigurno, očito je da je i prije ovog spornog zakona postojao lični sukob ili animozitet, isto kao što se i iza inicijative za smjenu ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine kriju usključivo lični animoziteti i sukobi.

Da nije žalosno bilo bi za rubriku “vjerovali ili ne”, da se lični obračun predstavlja kao državni interes.

Možda ovo isključenje i nije tako loše jer niko ništa ne gubi, a možda će na kraju svi dobiti.

Ali podržati smijenu ministra vanjskih poslova, a ni sam ne znati zašto, to mogu samo politički hologrami.

Do sada smo bezbroj puta čuli, “ko nas je kleo nije dangubio.”

A mi, obični puk, mi ćemo jedan dan ili možda mjesec dana bojkotovati Bingo, Belamionix, Robot, Merkator, i ostale supermarkete i radnje i na kraju ćemo opet ući, i umjesto kilogram nečeg kupićemo tristo grama.

Mi smo birali, mi ćemo protestovati i bojkotovati, a oni će uživati.