Nakon “sofisticiranih” provala u kuću osnivača projekta Gljiva Mira u kojoj je krenula priprema muzejske postavke Bijeli golub, u dva navrata preporuka policije na uviđaju da se sklone originalni eksponati…
Primljeno k znanju i sa nekim novim mogućnostima kada je riječ o poklonjenoj slici Eduardo Ibañeza. Najbolja adresa moglo biti da se porazgovara u tuzlanskoj Galeriji portreta. Samo da nije kako jeste zbog poduže pat- pozicije oko jedne od najnovijih inicijativa. Koncem februara lično otišao – po ko zna koji put ako mognem sresti direktora Centra za kulturu. Neko od osoblja veli da je na sastanku. Koliko li sam puta do sada to čuo…? Ima li ko zamjenjuje, otšućeno…(?!). Ostavio poruku. Kao i mnogo puta ranije. Ne odgovara se na mailove (?!), jednom poručio da će se javiti kasnije- nije javio. Narednog dana tri puta zvao- nema odgovora?! Krajem ljeta sreo na ulici, veli da je dobra ideja oko rješenja pustog sprata Ismetove kuće. Zauzet je oko INTRBIFEPA, da se čujemo poslije. Stiže i to “poslije”- ništa. Slutim da je u pitanju više razloga ili problemi u ovoj instituciji..!
TRAKAVICA SA PREDPRIČOM
Riječ je o nezadovoljnoj intelektualnoj i umjetničkoj pravoj Tuzli, koja se prije osam godina skupila u dupke punoj galeriji MG nakon odlaska Ćazima Sarajlića, direktora Galerije portreta i posthumno postavljena njegova izložba. Na kojoj je osuto na adresu tadašnje vlasti- čuj, ukinula Radio – Tuzlu (biće da je nakon pritiska vraćen stari naziv, op.a.) a poznata Galerija ostala utopljena u Centar za kulturu?! Šire u dijelu kolumne, link: https://boljatuzla.ba/bijeli-golub-ponovo-neleti-604-zamisljeni-lik-slavnog-slikara/
Za razliku od navedenih znamenitih tuzlanskih imena, koja su tužno završila, moja nezadovoljsta su neke druge vrste. Prije svega čuđenje zbog izostanka elementarnog od strane vlasti i nekih službi. To zašto sam se toliko zauzeo oko Kuće i ateljea je objašnjeno, a pisano zašto je sve krenulo nizbrdo oko Gljive Mira nakon odlaska Selima. Sa dolaskom najnovijeg gradonačelnika ništa se nije promijenilo- tome mome ne da se institucionalno priči! Tu i tamo ove kolumne budu džahkad inspirativne, po prijateljskoj liniji pominju kopiranja ili ponešto se realizuje.
Nakon prezadnjih izbora haj neka se prenese na glavno mjesto je li u redu da bilbord novog gradonačelnika, tolike mjesece stoji u ulici Maršala Tita, a kao protuteža na Brčanskoj Malti lider nacionalne partije. “Poslušano” i ubrzo maknuto. I moguće iniciralo odluku da nakon zadnjih izbora mogu zadržati samo 15 dana, inače slijedi kazna.
A problem sa Centrom za kulturu vjerovatno datira kada sam im poslao prijedlog da nakon moga reagovanja kao institucija isto učine oko postavljanja poznatog Ismetovog portreta sa sramnim potpisom: Ne vjeruj ženi skrštenih ruku. Nisu se oglasili…(?). A prije dvije godine ostao bez teksta kako je zapušteno počivalište slavnog slikara i supruge, a Gradu poklonjene tolike slike i velelijepi objekat koji je svojevrsni hram kulture!
Nije išlo da taj tužni prizor objavljujem već sa nekima iz moga tima očistili koliko se moglo. Nedavno se fotos po prvi put objavljuje u kolumni Zamišljeni lik slavnog slikara. Na njemu je gospođa koja spušta ružu, a u davnom tekstu spominje kako je jedina htjela- smjela da u lice kaže vlasniku štanda sa ratnim igračkama na Kapiji da to nije u redu. Narednih dana ova Tuzlanka iz dijaspore, koja se bliži 80-toj, najaviće se kod gradonačelnika ako još ponešto želi saslušati… (Ta akcija je takođe prenesena gdje treba i dala rezultat- kompletna postava Centra za kulturu koji dan kasnije posjetila je počivališta Ismeta i Marije. Pa i uslikala se, postavila na Fb i biće da se sada redovno održava…).
Dugačak je spisak poklona od škola, obdaništa i umjetnika projektu Gljiva Mira: Gösta Berg, Sabina Hauge, Domen Grögl, Nedim Kadić…Ovaj među najvrjednijim. S desna na slici posveta na norveškom, prevod: Za Gljivu Mira (Bosna) od Eduardo Ibañez (Bolivija), Bergen (Norveška), 16- 01- 96.
SJEĆANJE NA HERSTADA
O, Nebesa, koji su ovo u našoj zemlji predsjednici, premijeri, gradonačelnici, ministri, rektori, direktori škola… do kojih je teško doći, ili mailove neko sklanja (?!). Mogu mačku o rep što se moje ime nalazi u dva izdanja knjige Ko je ko u Bosni i Hercegovini, plus u dvije monografije u Skandinaviji. Tako kod nas prolaze otureni koji delaju van uticaja politike i centara moći. A teško se sve saaam. Niti svako može u jedan poseban tim. Imao ga u Norveškoj, devet zaposlenih koji su brinuli o logistici, a osam nakon premještaja u Švedsku. U Tuzli niks od vlasti, jedino s početka, nakon Dejtona i bilo obećavajuće- u rodnom Zvorniku slično. A nabrojani neka usporede svoje reference i ukucaju na Google Harry Herstad koji je vukao konce oko moga angažmana u Norveškoj- naši redom ni mukaet!
Dok je bio regionalni premijer velike je planove pravio sa projektom Sopp for fred (Gljiva Mira). U Bergenu je “uplanio” da se realizuje izgradnja u povodu proglašenja za EU grad kulture i turizma. (O)pisan zadnji razgovor zašto sam sve razbrkao i da je u Bosni preče…
A davno od pametnih čuo da je svremena na vrijeme dobro mijenjati posao. Kada mu je isticao premijerski mandat ostao u sjećanju fotos na dvije velike strane Bergen Tidende ili biće BA kako se u kabinetu zavalio u fotelji sa ispruženim nogama na onom dodatku za odmor- razmisliće hoće li nastaviti. Haman primamljivija bila ponuda da ide na čelo prvoligaša SK Brann. Odjeknulo kada je doveo na prijateljsku utakmicu čuveni Manchester United F.C. A za nezaborav poziv na onaj piknik pored mora i lopta sa strane od roštilja. Odmah naslutio njegov plan– da poigramo 5 naspam pet. Bili smo na istoj strani, haj namjestio sam premijeru dva gola, a dalje ne treba kako se Bosanac pokazao sa nekim fintama…
Nestigoh dizajnirati onaj kalendar što je predložio- preteče seljenje u Örebro, i da ispriča o vezi sa Bitlsima. A koji je bio kapacitet, naravno da je zanimalo zašto Norveška neće u EU? Do sada nisam čuo pismeniji i jednostavniji odgovor od jednog političara. Nastavio kao direktor Elektroprivrede, a okončao častan život (veli se u jednom nekrologu) na poziciji gradonačelnika Storda…
A NAŠI..?
Od naših visokopozicioniranih svaka čast jedino Selimu Bešlagiću na onomadnoj podršci – posebno nekadašnjem kantonalnom guverneru Seadu Jamakosmanoviću i ministrici Nihadi Latifagić koji su 97. podržali inicijativu da se škole sa TK uključe oko izrade Internacionalnih dječijih zastava. Ukrojene su u dugo platno dužine dvadesetak metara koje u zraku vuče Golub mira i obišle mnoge skandinavske gradove. Bile su (i) dio scenografija mirovnih programa – jedan su od najznačajnijih eksponata buduće muzejske postavke u najkomšijskijoj zvorničkoj ulici. U kojoj će biti taman i Tuzle sa detaljima promocije projekta u Kristalnoj dvorani i festivala Dani Gljive Mira u dvorani Mejdan, te na montaži sa više probranih naslova i fotosa na kojima se na sjeveru promovisao ovaj grad. Naravno, biće i Zvornika gdje je neposredo pred rat utemeljena cijela priča…
Info.GljivaMira/ SeaD
· Naredna kolumna: Zeirovo pismo i pokloni
_____________
Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje &GljivaMira; Reference osnivača projekta OVDJE . Prenose portali: Bolja Tuzla, Regional.ba, Šeher Banjaluka u Švedskoj, povremeno BHDINFODESK; Fb. stranice: BIH DIJASPORA INFODESK, GljivaMira, Zvornik kroz sela, mahale i čaršiju. Kontakt: info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com
