Proces pretkvalifikacije za izgradnju tunela Prenj, koji je započeo 2022. godine, donio je razočaravajući rasplet. Od tri kompanije koje su zadovoljile uslove – dvije turske (Cengiz i Makyol) te korejsko-turski konzorcij (DL-Limak) – jasno je da će ugovor najvjerovatnije pripasti turskoj kompaniji Cengiz, koja već dominira projektima na Koridoru Vc.
Ovaj ishod dodatno potvrđuje njihova donacija za sanaciju željezničke pruge, koju je Vlada Federacije BiH objeručke prihvatila. Taj potez otvara pitanje da li se kroz ovakve geste osiguravaju milijarde maraka vrijedni poslovi.
Važno je podsjetiti u tom kontekstu da je premijer Federacije Bosne i Hercegovine Nermin Nikšić sredinom januara u sjedištu Vlade Federacije BiH u Sarajevu primio delegaciju turske kompanije Cengiz insaat Sanayi ve Ticaret A.S., predvođenu članom Uprave Asimom Cengizom. Ovom prilikom uz izraze zahvalnosti za doprinos obnovi željezničke pruge u Donjoj Jablanici, Nikšić je napomenuo da su upravo u njegovom prvom premijerskom mandatu otvorena vrata kompaniji Cengiz za izgradnju dijela autoputa kroz Federaciju BiH, zbog kredibiliteta i iskustva ove firme.
Asim Cengiz i Nermin Nikšić
Na sastanku je iskazana zajednička opredijeljenost za jačanje saradnje, s ciljem daljeg razvoja i unapređenja infrastrukture u našoj zemlji.
Favorizovanje Cengiza i sumnjive reference Makyola
Inače, JP Autoceste FBiH već godinama izlaze u susret kompaniji Cengiz na projektima gdje je angažovana, a dodatni radovi i fiktivni obračuni postali su praksa. Na dionici Medakovo – Ozimice slične nepravilnosti su prijavljene EIB-u, OLAF-u i nadležnim institucijama, a još uvijek nije riješeno pitanje nelegalne deponije i klizišta u Maglaju.
Poseban problem predstavlja povezanost kompanija Cengiz i Makyol, koje u svojim upravljačkim strukturama imaju ljude s istim prezimenom, što otvara sumnju na porodične ili vlasničke veze. Postoje indicije da je Makyol koristio lažne reference kako bi zadovoljio uslove pretkvalifikacije, pri čemu mu je Cengiz, preko političkih struktura u Turskoj, omogućio validaciju. Slična situacija se već dogodila s kompanijom Ozaltin, koja je kasnije završila na crnoj listi EBRD-a.
Dok su turske kompanije nastavile s uhodanom praksom, korejsko-turski konzorcij DL-Limak pokazao je ozbiljan interes za izgradnju tunela Prenj. U protekloj godini ostvarili su značajne kontakte s lokalnim kompanijama i uložili veliki trud u pripremu tendera. Međutim, nakon što su procijenili da je ishod unaprijed poznat, odlučili su ne predati finansijsku ponudu, zaključivši da bi daljnje učešće bilo uzaludno trošenje resursa.
Finansijski problemi i upitna održivost projekta
JP Autoceste FBiH, koje su već pod pritiskom zbog kašnjenja i nedostatka finansijskih sredstava, prezentirale su kreditorima finansijsku konstrukciju projekta koja ne odražava stvarne troškove.
Preliminarna tabela iz idejnog projekta
EIB je već odbio povećati svoje učešće u finansiranju, dok EBRD traži garanciju resornog ministarstva i Vlade FBiH da će implementirati projekat i obezbijediti povrat sredstava. No, umjesto pravno obavezujućeg dokumenta, Vlada planira donijeti samo Zaključak, koji nema stvarnu težinu. Uz političku nestabilnost i predstojeće izbore 2026, postoji ozbiljan rizik da finansijska konstrukcija projekta neće biti održiva.
JP Autoceste FBiH već godinama ne uspijevaju realizovati projekte u dogovorenim rokovima, a posebno se ističu kašnjenja na dionicama gdje je izvođač Cengiz (Medakovo – Ozimice, Poprikuše – Nemila). Direktor JP Autocesta Denis Lasić u nedavnom pismu Parlamentarnoj skupštini BiH za ove probleme optužio je EBRD, tvrdeći da su oni odgovorni za kašnjenje projekata. Ovakav potez dodatno narušava kredibilitet institucija i otvara pitanja o pravim razlozima neuspjeha.
Uprkos svemu, odluka o izgradnji tunela Prenj sada je u rukama kreditora. Da li će EIB i EBRD ignorisati sve sumnjive aspekte tendera i finansiranja ili će tražiti dodatna pojašnjenja?
Ukoliko JP Autoceste FBiH ne osiguraju stabilan finansijski plan, postoji realna opasnost da će projekt biti produžen na deset godina, umjesto planiranih pet. Na kraju, postavlja se ključno pitanje: da li će BiH opet svjedočiti infrastrukturnom projektu koji se pretvara u simbol korupcije i neodgovornosti?
Konačna odluka leži na kreditorima – da li su spremni, uprkos svim ovim saznanjima, nastaviti s nabavkom i biti dio ovog školskog primjera korupcije s durgotrajnim posljedicama po sve uključene.
(A.Č.Z.)
