Ovogodišnje obilježavanje 9. januara kao dana entiteta Republika Srpska, kojeg je Ustavni sud Bosne i Hercegovine u dva navrata, 2015. i 2019.godine, proglasio neustavnim ponovo je prošlo u znaku svojevrsne vojne, političke i diplomatske agresije od strane Republike Srbije na Bosnu i Hercegovinu.

Iz Srbije, osim njenog predsjednika Aleksandra Vučića, skoro da je bio prisutan kompletan civilni i vojni vrh. Sudeći po javnoj reakciji premijera Vlade Srbije Miloša Vučevića očito im je teško pala zabrana preleta planiranog vojnog aviona ili helikoptera od strane ministra odbrane Bosne i Hercegovine Zukana Heleza.

Osim odbijanja davanja saglasnosti za dolazak zrakoplova Srbije u Bosnu i Hercegovinu ministar odbrane tražio je i od Tužilaštva Bosne i Hercegovine da procesuira organizatore obilježavanja ovog neustavnog dana.

Šta će uraditi Tužilaštvo Bosne i Hercegovine ostaje da se vidi?

Isto tako ostaje da se vidi šta će uraditi i ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine, odnosno generalni inspektorat ministsrstva odbrane Bosne i Hercegovine po pitanju učešća obilježavanju ovog neustavnog datuma i od strane nekoliko aktivnih pripadnika oružanih snaga Bosne i Hercegovine?

Osim nekoliko brigadira tu je bilo i nekoliko generala OS BiH.

Istini za volju pripadnici OS BiH prisutni su svake godine obilježavanju, bez obzira na odluke Ustavnog suda. Šta kasnije po tom pitanju uradi ured generalnog inspektorata MO BiH nije poznato.

Dvije reakcije došle su također i od strane ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedina Konakovića. Doduše njegova inicijativa da se 9.januar obilježava kao Dan žalosti u cijeloj Bosni i Hercegovini može se okarakterisati više kao populizam, dok je druga reakcija, odnosno upućivanje protestne note Srbiji zbog nepoštivanja odluka pravosudnih institucija Bosne i Hercegovine potpuno ispravan potez.
Poslije ovakvog ponašanja Srbije ne bi bilo na odmet već naredni dan pozvati ambasadora Srbije da pojasni ovo ponašanje Srbije prema Bosni i Hercegovini. Čak bi trebalo razmotriti i povlačenje našeg ambasadora iz Srbije.

Poslije dugogodišnje i otvorene podrške politici secesionizma, miješanja u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine, nepoštivanja suvereniteta Bosne i Hercegovine, uvrijedljivih poruka, deklaracije svesrpskog sabora, povlačenje ambasadora i zahlađenje odnosa čini se potpuno logičnim potezom, osim ako smo svoju vanjsku politiku prepustili da je vodi neko drugi.

Skoro trideset godina prošlo je od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, a odnos Srbije prema Bosni i Hercegovini iz godine u godinu sve je agresivniji.

S druge strane ponašanje bosanskih političara sve više liči na već legendarnu rečenicu vojnika Bahrudina Kaletovića s početka devedesetih,

“Oni kao hoće da se otcijepe, a mi im kao ne damo.”