Ili: probati “preslikati” kako to rade Skandinavci
Na nekom od spratova tuzlanskog nebodera na Sjenjaku u lift ulazi usplahirena djevojka i pretura po tašni.
– Izgubila sam ključeve… Oh, izgubila sam…!
Najednom stiješnjeni prostor ispuni se mučnom šutnjom nekoliko stanara i zvukom preturanja po tašni…
– Ah, evo ih..!!!
. . . . .
Rijetki su koji nisu imali to ružno iskustvo. U Örebrou dva. Prvo dobro se presabrati, vratiti film gdje se sve bilo tog dana , onda sutradan otići u odjel za izgubljene stvari. Pri policiji je, desno od glavnog ulaza. Možda se odmah posreći kao meni ili iz treće kada sam otišao. I koja radost kada sam prepoznao okaćen kožni privjesak…
A uhodana praksa ako se nađu na ulici, restoranu, nekom sportskom događaju – stavi se u poštansko sanduče uz obavezu pošte da dostavi pomenutom policijskom odjelu.
Jednostavnije ne može biti… Da ne duži ostalo kako u stan prvih dana. Takođe jednostavno samo što se mora platiti nevelika svota da se ključ dobije na “revers” dok se ne nađe. Ili mijenja uložak, što više košta…
Juče ne bi mrsko da se raspitam kako je kod nas. “Onako”, postavlja se na društvene mreže ili daje medijima ako je novčanik sa dokumentima. Nije li jednostavnije i “učinkovitije” preslikati skandinavski model? U pošti ne može se doći do šefa, nazvati sekretaricu ili poslati dopis… E pa ne bih, u cajtnotu zbog predstojećeg puta….
Na policiji slično. U 2-3 minute pred pultom uz asistenciju nekoliko građana došlo se do suštine. Kako stvari stoje u “opisu” nije to posao policije, nije ni pošte- a zar ne bi mogao da bude? A tek koji stres kada se izgubi mobilni. Vele ima načina – čas posla da se locira telefon. Košta- sve ima svoju cijenu.
Dobro zvuči iz usta političara da je država u službi građana. Ili “servis”, a raznih je: servis za ručak, elekto- servis…Šalu na stranu i neka ide ona: Željeti i htjeti dovoljno je za moći… Uz napomenu ako bi se ušlo u ovaj “projekat”- od Kapije do Pošte “0”(nula) poštanskih sandučića, samo ovaj kod glavnog ulaza. Grohnuo i uz ostalo nalijepljeno- koji otužan prizor- s lijeva od ulaza u državnu instituuciju..!
Info.Gljiva Mira/DaBudeBolje
SeaD
P.S.
Juče se javili iz zeničke organizacije www.bruno.groening.org . Planiraju iduće godine prenijeti svoju vedrinu u Tuzlu i ako mogu najaviti kada se dogovore detalji oko organizacije. Naravno, a nema potrebe zahvaljivati za fotos u centru Zvornika u pretprošloj kolumni, niti hvaliti kada su pogledale na portalima i stranicama šta sve delam. A nije bilo potrebe ni napomenuti da su multinacionalno društvo. Dotle smo dogurali u prebrojavanjima, kao neko čudo- nejse što bi rekao književnik i nekadašnji dopisnik Oslobođenja iz Vlasenice, Isnam Taljić.
