Piše: Prof. dr. Hazim Bašić

Nedavno je pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu održano saslušanje pred Velikim vijećem ovog suda u slučaju dr. Slaven Kovačević vs. Bosna i Hercegovina. Kako je poznato, aplikant Kovačević se žalio na diskriminatorne odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojima mu se onemogućava aktivno biračko pravo, što je ESLJP s lakoćom konstatovao u svojoj presudi od avgusta prošle godine.

Pored Kovačevića, u timu koji se borio za potvrđivanje prošlogodišnje presude bili su Azra Zornić, koja je pred istim sudom još prije 10 godina dokazala ustavnu diskriminaciju njenog pasivnog biračkog prava, kao i Joseph Marko, bivši sudija Ustavnog suda BiH.

Bosanski David protiv Golijata

Na zadatku obaranja presude angažovano je čak 13 osoba, podijeljenih u tri ekipe, koji su iznosili svoje stavove protiv tročlane grupe aplikanta. Prva, koja je predstavljala državu Bosnu i Hercegovinu i koju je predvodila Monika Mijić, jedna od agentica Bosne i Hercegovine pred ovim sudom, čiji je legalitet upitan, kao i državni i entitetski ministri pravde.

Ova ekipa je većinski bliska HDZ BiH. Sljedeći na protivničkoj strana bili su predstavnici R Hrvatske, čija je uplata sudu od 100.000 EURA, u delikatnom trenutku, kao navodna pomoć radu suda, već problematizirana kako u moralnom tako i u pravnom domenu. Konačno, kao ‘treća strana’ (a ne kao prijatelj suda, što su tvrdili iz OHR-a), pojavio se i britanski advokat Timothy Otty sa dva savjetnika.

Njega je, uz izlazak iz okvira svog mandata, iz njemu znanih razloga, angažovao visoki predstavnik u BiH, uz suspektnu proceduru imenovanja (bez saglasnosti Upravnog odbora PIC-a) i konačno, uz nepoznatu cijenu i suspektno finansiranje. Uz ovakvu postavku u sudnici, ekipa Slavena Kovačevića ušla je u neravnopravnu borbu koja je uprediva s borbom Davida protiv Golijata.

Proces je trajao gotovo pet sati, pri čemu su tri ujedinjene ekipe za svoje izlaganje dobile i znatno više vremena.

Borci protiv ljudskih prava i njihovi argumenti

Tri ekipe koje se zalažu za očuvanje diskriminatornog Ustava BiH su bile sinhronizovane. Međutim, u njihovim izlaganjima korišteno je sve drugo, osim stroge pravne argumentacije. Tako su iznošeni argumenti koji su političke, čak dnevnopolitičke prirode, iznošene su neistine, kao i raznorazne, često nesuvisle špekulacije.

Advokat Timothi Otty, koji se, usput, kao član Venecijanske komisije nalazi u sukobu interesa, govorio je suprotno mišljenju Komisije čiji je član, a koja je još davno iznijela stav da etničko zastupanje nije evropski demokratski standard. Između ostalog, njegova argumentacija može se svesti na to da, zato što je Rusija napala Ukrajinu, treba zaustaviti borbu za ljudska u Bosni i Hercegovini je infantilan i neutemeljen.

Uz to, Otty koristi i poznati Šmitov stav o ‘krhkoj i nestabilanoj političkoj situaciji u BiH koju bi potvrđivanje presude moglo pogoršati …’ Ni Šmit ni Otty ne odgovaraju na krucijalno pitanje: ko će izazvati nove nestabilnosti?

Oni koji prijete secesijom i ‘nemirima na jugu’, ili oni koji se zalažu za građanska prava?

Agentica R Hrvatske je prije svega izrekla neistinu da je njena država garant Dejtonskog mirovnog sporazuma, a nakon toga izrekla proizvoljnu kvalifikaciju da se u slučaju S. Kovačević zapravo radi o ‘ostvarivanju određene političke agende’. Nije li njen nastup na ovom sudu upravo ostvarivanje političke agende koju prema Bosni i Hercegovini vodi Hrvatska? Ova agentica se našla u nezahvalnom položaju: kako dokazati da Slaven Kovačević (po njenoj procjeni Hrvat) u ustavno-pravnom sistemu BiH zapravo nije ugrožen, dok se istovremeno iz njene države već godinama ponavlja spin kako su Hrvati u BiH ugroženi.

Također, bavila se spinovanjem vizija razvoja Bosne i Hercegovine, imputirajući raznim etničkim grupama tri različite vizije. Ovo svakako ne spada u pravnu argumentaciju, više je miješanje u unutrašnja pitanja naše države.

Bosna i Hercegovina protiv građanina Slavena Kovačevića

Agentica Bosne i Hercegovine M. Mijić je protivzakonito imenovana na ovu poziciju jer se čak sedmi put nalazi u statusu vršioca dužnosti, a važeći zakon dozvoljava samo dva ponavljanja ovog statusa. Svoj status je zadržala zahvaljujući potpori dijela politički kratkovide vladajuće koalicije koja se kolokvijalno naziva ‘Trojka’.

Valja napomenuti i činjenicu da imenovanje na ovakve pozicije prema Ustavu BiH vrši Predsjedništvo BiH, tako da je Mijićka zapravo agentica Vijeća ministara BiH. Svoju argumentaciju ‘predstavnica’ naše države je bazirala na obaranju kredibiliteta aplikanta Kovačevića.

Bavila se propitivanjem njegove etničke pripadnosti, što je jedan od identiteta koji spada u domen privatnosti (čak se, u skladu s političkim potrebama može i mijenjati) i što je potpuno irelevantno u kontekstu ovog predmeta. Čak je ustvrdila je Kovačević ‘samo malo diskriminisan’ jer ima uticaj na izbor čak dva člana Predsjedništva BiH, dok građani Republike srpske nemaju takav uticaj kao birači na izborima.

Bosanska agentica je bila vrlo hrabra i isto toliko drska kada je, pred sudom koji u svom imenu ima ‘ljudska prava’, iznese stav da u BiH građana koje Ustav BiH uvredljivo označava kao ‘ostali’ ima tako malo da im ljudska prava
zapravo i ne trebaju.

Čuo se i argument (priznanje) tipa: ‘svi smo diskriminisani’ (sugerirajući valjda da tako treba da i ostane), kao i insinuacija da Slaven sve ovo radi zbog slave!

Rušenje presude Malog vijeća je započelo od dana njenog donošenja

Podnošenjem svog izvještaja na Vijeću sigurnosti UN u novembru prošle godine visoki predstavnik je već tada problematizirao ovu presudu. On je, dakle, za rušenje ove presude instrumentaliziran već više od godinu dana.

Argumentaciju koju je Visoki predstavnik tada iznio, pred Velikim vijećem Suda ponovio je, uz visok honorar, njegov lični advokat Timothy Otty.

Svojim odnosom i angažmanom prema presudi u slučaju S. Kovačević, HDZ BiH je preuzeo primat od SNSD-a u vođenju antizapadne politike i odustajanju od evropskih vrijednosti. Dugogodišnje zalaganje ove političke stranke za uvođenjem novih izbornih jedinica (virtualna, izborna jedinica, jednodnevna izborna jedinica, plutajući kantoni, …), ukazuje da je njihov vitalni
interes rušenje presude u slučaju Kovačević. Suprotno od ovoga, u prošlogodišnjoj presudi Malog vijeća kao rješnje za ukidanje diskriminacije predlaže se da BiH bude jedna izborna jedinica kod izbora članova Predsjedništva i Doma naroda BiH.

Presuda u slučaju Kovačević vs. Bosna i Hercegovina je paradigmatska

Odluka Velikog vijeća ESLJP u slučaju S. Kovačević će biti historijska, kakva god da bude. U slučaju njenog rušenja, zavijek se zatvara put Bosne i Hercegovine u EU. Istovremeno se, kako je Kovačević ispravno konstatovao, otvara put uvođenja ove prakse (etničko zastupanje) i u druge države: Crna Gora, Kosovo, Hrvatska, Makedonija, Srbija, … Odustajanjem od svog prvobitnog stava, ESLJP bi odustao od temeljnih evropskih vrijednosti i usput potvrdio etničko čišćenje kao legitiman čin.

U slučaju potvrđivanja presude Malog vijeća, ova presuda bi postala ključni argument u kojem smjeru treba da idu ustavne promjene koje očekuju BiH u procesu njene integracije u EU. Izvjesno je da će borba za izmjene Ustava u ovom smislu biti višedecenijska. Neprocjenjiva je vrijednost svih presuda ESLJP, a posebno presude u slučaju S. Kovačević, za budući demokratski razvoj naše države.

Njihova konačna implementacija bi barem donekle sanirala rezultate dvostruke agresije na Bosnu i Hercegovinu. Internacionalna zajednica mora konačno uvažiti činjenicu da građani Bosne i Hercegovine ne traže ništa što im ne pripada i što im kao njihovo pravo nije i sudski dokazano. Borba za izvršenje ovih presuda je borba za civilizacijske vrijednosti.