Prije dvije decenije neko će prijateljski u švedskom Örebrou, a “šire” oko željaaa ima na internetu. I za pohvalu: uređeno je korito Jale, zaredani lijepi “kružni tokovi”- ostalo je “onako” ili kako gdje.
Piše: Sead Hambiralović
Napokon su “obale” Jale dovedeno u konstantan red. U Solini iznad i ispod mostića, kod spomen obilježja na Brčanskoj Malti, prošle srijede skoro ni papiriča, ni plastike! Na fotosu uz naslov s desna klupe, koje sam nedavno spominjao, sada je bolji pogled ako se ne računa nečistoća koja teče. U svakom slučaju je ljepše ovuda proći. Za strateški poduhvat “popločavanje” ili prečišćavanje otpadnih voda ako su zaozbiljno turističke ambicije u najširem kad- tad ovo bi trebalo uči u prioritete.
Slična rječica protiče kroz Zvornik ispod davno izgrađenog Medicinskog centra. Negdje je bila greška- jedne godine nabujala- grdanu je štetu napravila, pa je ubrzo sasvim popločana do Drine.
A znakovito koliko je inspirisala kantautora Vladimira Savića, poniklog u Tuzli, koga je mlađahnog ratni vihor dobacio do Drine. Lijepo je Zlaticu ubacio u pjesmu, mada ne pamtim da je nešto bila zlatna. A ne znam je li iko Jalu metnuo u stih. Beli (i) zbog značenja imena, Jal– a. Nekada je bila prilično rječica. Sjećam da su se ispod Kipova mogle zapaziti krkuše i jata nevelikih klenova i – ponegdje pecalo.
Tuzlanska Banja ima “dušu”, ali nekoliko klupa krnje ukupni dojam.
BANJA
Velika dječačka radost kada bih ljeti sedmicu- dvije ostavio Drinu, zbog nekadašnjeg Zološkog vrta i bazena, plus onog u Moluhama. Ovaj dio sa borovom šumom je neprocjenjivi biser Tuzle, dobro isprojektovan. Tu i tamo ima falinki. Ljudski i autorski prije 2-3 godine ponešto javno inicirao. Mural pored oslikanog bosanskog ćilima napokon je odlično riješen! Sa nove betonske podzide grafiti su uklonjeni (vjerovatno s razlogom ostavljeni na velikom panou poviše)- može biti kao privremeno rješenje sivom prefarbana- mogle zasaditi puzavice i sasvim zamaskira i neutrališe. Ostao problem tri najgornje klupe. Izgleda, poslušano da se sve ostale stave u liniju. A, pobogu, zar je teško navući nekoliko kolica zemlje i tako prekriju mjesta sa betonom u koje su utisnute 4 nogare i zasadi trava. Ovako izgleda sklepano, nedaleko od statua ondašnjih heroja sa svojim komandatom u centru…
Tada je išao fotos iz drugog ugla sa prilično bačenih opušaka. Ovaj put samo dva pored jedne od niže postavljenih klupa. Beli neki mlađi par u ljubavnim behutu– može biti djevojka ostala trudna ili se pakuju za preko “grane”…U svakom slučaju čistije nego ranije ili su posjetioci nadošli da opuške bacaju u lijepo dizajnirane obližnje kante.
A klasični višak – niže počivalista ubijene tuzlanske mladosti. S proljeća su u red postavljanji zasadi, biće da je desetak tuja. Neko je procijenio da će se dobro uklopiti o čemu bi se moglo diskutovati. Nešto slično na zvorničkoj Kazanbašči kada je Avdo Bilalović na svoju ruku zasadio ruže oko spomenika. Svakako u dobroj namjeri, kao neke godine kada je prekomjerno potkresao srebrni bor (Drvo sjećanja) i nemal osušio! Ponešto prijateljski objasnio i ovaj dorićona je obećao da više neće na svoju ruku . Neka ostanu – uz obavezu da redovno zaljeva. I ne ponavlja trakavica oko institucionalne nebrige za ovo obilježje. Brojna na Banji se brižno održavaju i svaki novi detalj pretpostaviti da se sa više strana konsultuje. A neka ne zamjeri zbog petljanja. Biće da se i Nebo uključilo – pomenuti zasadi se počeli sušiti i- povađeni! Ostale kružne fleke a mogla učas posijati trava i do sada nikla…
Svakodnevna ružna slika s desna u blizini prve kapije UKC-a
SMEĆE I PORTIRNICA
Sa više strana može se na Banju. Pa i kroz po UKC-a. Ništa nova na brdovitom Balkanu da se centri gradova “upickaju”, a zađe li se dalje – kako gdje. A moglo zapitati šta biii od onakvog tuzlanskog UKC-a – nadaleko čuveni doktori, lijep park sa statuama najpoznatijih, centralni dio sa fontanicom… Neki dan zapala za oko dva detalja: 1- kada se prilazi donjoj kapiji na potezu iza zaredanih kioska sijaset bačene plastike, flaše, kese…; 2 – na gornjoj kapiji ušuškana nevelika portirnica sa napadnom reklamom DONATOR – na svakom staklu po jedna- ukupno 4 (četiri!) neke firme iz Kalesije. Jesam- nisam uradio dobro: proćaskao sa portirom i neka šefa pozdravi i prenese da nije prekoviše..? A nisam uslikao zbog znaka zabrane fotografisanja i dodatno ne komplikuje nedavni slučaj sa ujedom psa.
A svaka čast toj firmi- dar se ne odbija, ali pretjeralo koliko se nakitilo na “melešnu” portirnicu! U svemu postoje neka pravila pa i oko mjere kada su u pitanju reklame- nekog reda treba biti.
Zaha Memić Gušić, ovogodišnji oproštaj od slanih jezera i Donjeg slapa.
ČETIRI MUŠKARCA I “ŽENSKO” ZATVARAJU SEZONU
Dvojicu poznam, jedan je redovan kada ima posjetilaca na Panonici, drugi sasvim porani i uživa saaam u tih 45 minuta u hladnoj vodi. Neke godine drugo se jezero prilično poledilo, pa je pomoću betonskog postolja za suncobrane razbijao led da bi osposobio “stazu”- brrrrr, bravo majstore!
A ko je “žensko” koja je otvorila sezonu u aprilu, a zatvorila u pretprošli vikend? Mislio da je neka Skandinavka ili Slovenka- naša dijasporka Zaha Memić Gušić. Iz Sapne, sada medicinska sestra u Njemačkoj. Opčinjena je slanim jezerima, sa familijom udesili kuću u predgrađu Tuzle. I malo malo eto je kada ujagmi jeftinu avionsku kartu da nekoliko dana nadgleda majstore na kući i ispliva svoje.
Naravno, jednog ovakvog višebojca ne treba računati. Prvih dana novembra je stavio tačku na ovu sezonu. Ni slučajno 45 minuta u vodi- bučne u bazen ispod Donjeg slapa, učas prepliva i- bjež vani da ugrabi još malo sunca. I, napokon, dočitao odličnu knjigu Duše jedne krik, Bahrudin Rudi Salihovića u izdanju Glasa TK, poklonjenu pretprošle godine.
ENVEROV KAJAK
Slana voda je u novembru slične hladnoće kada sam u po ljeta zaplivao u Sjevernom moru pored Bergena. Led ledeni i brže izašao nego ušao. A još ledenija je Drina pred maj. Onomad je dobri Enver Avdić izvezao svoj crveni kanu i parkirao uz obalu na zvorničkoj plaži. Haj da malo isprobam i – negdje na sredini rijeke, neko li me je zovnuo sa obale- pogrešan potez i prevrnem! Mila majko, voda reže do kosti sa nesnosnim bolom! I da zakomplikuje- matica ponese prema mostu. Nema fajde tražiti pomoć i batali paniku. Rijeke Drine sin je imao i dodatni problem kako jednom rukom uporedo gurati prevrnuti, poteški plastični kajak. Mogao sam pustiti i lakše nastaviti ali ne bi bilo fer zbog Envera. Valjalo bi obalom i moliti Nebesa da ga matica nanese na Brzicu u tišijan Limana i prikrajči ispod Vidakove njive…
Nekako isplivao tek kada sam prošao onu strašnu i prijeteću sjenu ispod mosta nedaleko od mjesta gdje se uljevala Zlatica u Drinu i obližnji gradski kolektor. A baš sam gadljiv i – pride ispade sreća i sa te strane…
________________
Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje &GljivaMira; Reference osnivača projekta OVDJE Prenose portali: BHDINFODESK ili BIH DIJASPORA INFODESK, Bolja Tuzla; Regional.ba, Šeher Banjaluka u Švedskoj i Fb. stranice GljivaMira i Zvornik kroz sela, mahale i čaršiju; Kontakt: info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com
