Trump nije pobijedio demokrate – demokrati su pobijedili sami sebe, napuštanjem svoje politike i izdajom svojih vrijednosti zbog čega su ih napustili njihovi tradicionalni glasači.
Dalja politika Amerike u regionu (Jugoistočne Evrope, ili Balkanskog poluostrva smještenog između Jadranskog i Crnog mora) kome pripada i BiH, teško da će se promijeniti, jer bilo kakvi ozbiljniji ustupci Beogradu (i time blisko vezanoj Banja Luci) bili bi ustupci Amerike Rusiji i povlačenje Trumpa pred Putinom, a s obzirom na geostratešku važnost crnomorske i jadranske regije, teško da će SAD takvo što uraditi zbog svojih interesa.
“Ključ za pobedu na ovim izborima iskovali su Ilon Mask, Džef Bezos i Mark Cukerberg, u grotlu Mordora… pardon, Silicijumske doline.“ Aluzijom na filmsku trilogiju Gospodar prstenova, Stevan Filipović šalje jasnu poruku nakon američkih izbora i pobjede Donalda Trumpa – negativci su pobijedili dobre momke. I porazili čovječanstvo. Vrlo simptomatično poređenje s obzirom da Mordor simbolizira totalitarne režime koji ugnjetavaju svoje ljude i koriste strah, prijetnje i nasilje za održavanje kontrole. Opustošeni crni Mordor, s vatrama u svojim dubinama, metafora je i za uništavanje prirode, ali i simbol dehumanizacije, gubitka individualnosti i prisutnosti beskonačnog nadzora i straha.
Piše: Dženana Karup Druško
Ljudi, orci i druge rase, pod kontrolom vladara Mordora gube svoju slobodnu volju i identitet, postajući tek dijelovi njegove moćne vojske, čime Tolkien jasno ukazuje na opasnost od sistema u kojem je pojedinac bezvrijedan.
Zvuči stravično i nudi mračnu budućnost?
Ljudi su uljuljkani svojim uvjerenjima (nesvjesni da su im i ona nametnuta i konstruirana) o slobodama kakve nikad do sad nisu imali, i to zahvaljujući društvenim mrežama, iako im se svakodnevno nudi bezbroj dokaza koja govore suprotno. Filipović objašnjava jednostavnu realnost: sve je počelo “polu-kontrolisanim procesom masovne proizvodnje nove vrste glasača, ili, ako hoćete drugim rečima – pojavom društvenih mreža“, dok je “ideja o politizaciji i pretvaranju Fejsbuka, Instagrama i Tvitera u političko oružje došla tek kasnije, to jest, dolazila je u talasima, i minucioznoj analizi tih talasa.“
Divovi sicilijanske doline
Po Filipoviću “prvi koji su analizirali i razmatrali političku upotrebnu vrednost mreža bili su ekstremni desničari, a to im je omogućila digitalno potpuno nepismena generacija političara, koja je bez razmišljanja prihvatila koncept da je, na primer, Tviter – ‘društvena mreža’. (…)
Da je bilo jednog digitalno pismenog lidera sa dovoljno političke moći i savesti u američkoj administraciji, ne bi postojala šansa da pojedinac ili grupa ljudi zarađuje milijarde tako što će sutra eksponencijalno širiti laži…“
Pojedinci koji su se usudili, i usuđuju, predlagati bilo kakva ograničenja ove neograničene proizvodnje laži, manipulacija, dezinformacija, teorija zavjera i rušenja etičkih i moralnih vrijednosti, optuživani su za ograničavanje sloboda demokracije. Jer, zaboga, ljudske slobode nadilaze granice, iznad su svega. Precizirajmo: iznad su bilo kakvih regulatora i ne podliježu nikakvim zakonima, pa ni međunarodnim normama.
Anarhizam – kako su svojevremeno pojedini teoretičari opisivali međunarodne odnose s akcentom na suverenitet država i pravo svake zemlje da svoje nacionalne interese brani silom, dakle ratovima, a koji je zaustavljen razvojem međunarodnog prava, koje ne samo da uređuje odnose među državama i ograničava ratove, nego je najzaslužnije i za razvoj ljudskih prava – danas suvereno vlada “društvenim mrežama“. Lojalan samo jednom gospodaru – kapitalu, odnosno vlasniku kapitala.
Franklin Foer u analizi u The Atlanticu, pišući o “paklenom planu Elona Muska“ koji prijeti cijelom svijetu, tvrdi da Musk već dugo sanja o redizajniranju svijeta prema vlastitoj ekstremnoj slici, a Trump je u tom smislu njegov ‘trojanski konj‘. Autor navodi da su se i drugi “divovi Silicijske doline“ vezali za Trumpa, ali Musk je taj koji je spreman živjeti ekstremnu tehno-autoritarnu fantaziju, jer se on ne želi samo obogatiti nego i “osvojiti državu“. Trump ga je pozvao da sudjeluje u vlasti i bude glavni “inženjer“, onaj koji će redizajnirati američku državu, a time i američki život, prema vlastitoj slici.
Foer dalje piše kako je Musk, kao i mnogi drugi milijarderi, eksponenti libertarijanizma, vladu pretvorio u spektakularno profitno središte. Njegova tvrtka SpaceX oslanja se na ugovore s državnim agencijama i Pentagonom, pri čemu je preuzeo neke od NASA-inih temeljnih funkcija. Njegova tvrtka Tesla napreduje zahvaljujući državnim poreznim olakšicama za električna vozila i subvencijama za njegovu mrežu za punjenje tih vozila.
Opasnost po nacionalne interese i sigurnost
Prema The Wall Street Journalu, SpaceX dizajnira mnoštvo novih proizvoda imajući na umu “kupce nacionalne sigurnosti“ za šta Musk koristi novčani potencijal vlade. Trump je već najavio da će ga postaviti za “tajnika za rezanje troškova“, dok Trumpov potpredsjednik najavljuje “rezanje“ državnih službi, među kojima je istaknuo sigurnosne, odnosno obavještajne agencije. Foer je uvjeren da to nije više ni standardni slučaj oligarhije, nego apoteoza (uzdizanje čovjeka među Bogove) egoizma i socijalnog darvinizma ugrađenog u težnju Silicijske doline za monopolom, pri čemu citira Petera Thiela, još jednog američkog milijardera, suosnivača PayPala i prvog vanjskog ulagača u Facebook: “Natjecanje je za gubitnike. Više ne vjerujem da su sloboda i demokracija spojive.“
Dok Trump najavljuje ekstremno oporezivanje uvoza kineskih automobila i trgovinski rat s Kinom, Muskova ulaganja u Kini, u kombinaciji s osjetljivim federalnim ugovorima SpaceX-a za svemirski program američke vojske, otvaraju ozbiljna pitanja o sukobima interesa, koji bi mogli ugroziti američku nacionalnu sigurnost. Tokom posjete Kini početkom ove godine, Musk je izjavio da je Tajvan sastavni dio Kine. O Ukrajini je iznio stavove koji si puno bliži Kremlju, nego Washingtonu. Pojedini kongresmeni su za NBC Newsom iskazali zabrinutost da bi Musk mogao potkopati američku namjeru da onemogući Kini pristup najmodernijoj tehnologiji koja se može koristiti za izgradnju vojnih i obavještajnih sposobnosti. Trump nikad nije komentirao Muskovo poslovanje, ali je najavio da će zadržati niske poreze za korporacije i bogate pojedince poput Muska.
U očito, unaprijed dobro pripremljenom govoru nakon pobjede, Trump se nije obraćao republikancima, nego “američkom narodu“ kome se zahvalio dok je govorio, ne o republikanskoj stranci nego o “najvećem političkom pokretu svih vremena“. I posebno je istakao jednog čovjeka – Elona Muska, nazivajući ga “genijalcem“ i poručujući Americi i cijelom svijetu: “Imamo novu zvijezdu, zvijezda je rođena – Elon.“
Potvrdu o novom političkom pokretu, ali i “novom putu“, dao je i novoizabrani potpredsjednik Vance, “govornik potlačene Amerike“: “Upravo smo svjedočili najvećem političkom povratku u povijesti SAD-a“. Za Vancea je Politico još prije izbora tvrdio da je predvodnik pokreta “Nove desnice”, mladih konzervativaca koji nastoje radikalizirati Trumpov izolacionistički i protumigracijski pokret, a Trump smatra da je to “tek prva faza veće populističko-nacionalističke revolucije“.
Kontroverze demokrata
Šta su radili demokrati dok je Trump gradio “novi politički projekat“ uz podršku pojedinaca kao što je Musk? Vodili ratove pod jakim uticajem vašingtonskih jastrebova koji su prije nekoliko godina iz republikanske stranke prešli u demokratsku, sve uz podršku jednog drugog jakog američkog lobija – vojne industrije koja je u svemu najviše profitirala. I zato je Biden trebao ostati još jedan mandat. Bez obzira na sve pokazatelje da njegovo zdravstveno stanje, uvjetovano godinama, to više ne dozvoljava. Tek nakon brojnih skandala, a neposredno pred izbore, probudile su se pojedine demokrate, izlobirale njegovo povlačenje i predstavile, preko noći, novog kandidata, nepripremljenog i nedoraslog ozbiljnoj mašineriji koju je Trump u međuvremenu pokrenuo. Zvuče otužno njihove međusobne optužbe ko je kriv jer je Harris izgubila, a da ne govorimo o “argumentima“ koje iznose, nespremni pogledati se u ogledalo i suočiti s ozbiljnim problemima u koje srlja Amerika, i kao velika sila kakva jeste, za sobom vuče cijeli (demokratski) svijet.
Odgovaralo je lobijima oko Bidena da Amerika na sve načine podupire odbranu Ukrajine od ruske agresije (što je podržavala i većina svijeta), ali s druge strane oni su podržavali i zločine Izraela nad narodom Gaze (što je osuđivala većina svijeta). Ovo je, vjerojatno, jedna od najvećih grešaka demokrata, jer nisu otvorenije mogli pokazati svoje duple aršine i selektivnu pravdu, i svu licemjernost takve politike koja se samo nakalemila na način na koji su se Amerikanci povukli iz Afganistana, ostavljajući opremu, koja se procjenjivala u milijardama dolara, ali i sve one koji su ih podržavali na milost i nemilost talibana.
Svojevremeno su neki američki autori povezivali izazivanje sukoba Ukrajine s Rusijom (od dešavanja na Majdanu) s dešavanjima na Bliskom istoku, jer je Netanjahu po svaku cijenu želio biti u Washingtonu ključni američki partner na Bliskom istoku, zbog čega su morali biti presječeni diplomatski napori koje je poduzeo Obama, a među kojima je nesumnjivo najveći trn u oku Izraela bio Obamin sporazum s Iranom o nuklearnom razoružanju.
Dok je Trump preuzimao kontrolu nad društvenim mrežama (trenutno najjače oružje za postizanje moći), demokrati su koristi svoj uticaj na medije plasirajući teze o važnosti ratova koje Amerika podržava zbog odbrane “svjetskog poretka utemeljenog na pravilima“ (Ukrajina) i prava na samoodbranu (Izrael). Ove izraze koristi i Biden, iako i mnogi liberalni teoretičari kada govore o svjetskom poretku utemeljenom na pravilima, ukazuju da on u realnosti često promovira (američku) hegemonističku moć koja ima “svoja pravila“ i zaobilazi međunarodno pravo. Kao što je i ono što Izrael radi u Gazi kršenje međunarodnog (humanitarnog) prava, a ne pravo na samoodbranu.
Ovi kontroverzni stavovi demokrata na čelu s Bidenom temelje imaju u ratu protiv terorizma Georgea W. Busha koji je uslijedio nakon 11. septembra 2001, a rezultirao značajnim povećanjima vojnih proračuna, invazijom na Afganistan i Irak, kao i američkom Strategijom nacionalne sigurnosti 2002. koja je uključivala doktrinu vojne prevencije. Sve to je, po liberalnom teoretičaru Johnu Ikenberryu, zabrinutom za liberalni svjetski poredak, izazvalo brojne kritike i velika nezadovoljstva u Latinskoj Americi, Africi i Bliskom Istoku, gdje je “američka upletenost često bila grubo imperijalna“.
Za slobode – na društvenim mrežama
I dok su demokrati kod kuće podržavali “slobode“ na “društvenim mrežama“ koje im je konstruirao Trump, Vladimir Putin je nakon agresije na Ukrajinu i tvrde podrške koju je Biden dao Zelenskom, težište svoje spoljne politike okrenuo na Aziju i Afriku, uz Latinsku Ameriku, gdje je američku politiku počeo napadati njihovim oružjima, i sve njihove greške okretati protiv njih samih, što je rezultiralo i formiranjem BRICS-a. Putin i ne krije da ponovo teži uspostaviti ravnotežu snaga u svijetu kakvu smo gledali tokom Hladnog rata.
U tom svijetlu treba promatrati i dalju politiku Amerike u regionu (Jugoistočne Evrope, ili Balkanskog poluostrva smještenog između Jadranskog i Crnog mora) kome pripada i BiH – bilo kakvi ozbiljniji ustupci Beogradu (i time blisko vezanoj Banja Luci) bili bi ustupci Amerike Rusiji, a s obzirom na geostratešku važnost crnomorske i jadranske regije, teško da će SAD takvo što uraditi zbog svojih interesa. Zato je smiješno slavlje autokratskih lidera, od Budimpešte, preko Beograda do Banja Luke, zbog Trumpove pobjede.
Trump nije pobijedio demokrate – demokrati su pobijedili sami sebe, napuštanjem svoje politike i izdajom svojih vrijednosti, zbog čega su ih napustili njihovi tradicionalni glasači. Sve to, nažalost, ne umanjuje razmjere onoga što će za sobom donijeti Trumpov mandat, ne samo za Ameriku, nego za cijeli svijet.
Čak ni najhrabriji se ne usuđuju prognozirati kuda to sve voditi, jer bi onda morali ukazati i da će, sudeći po njegovim najavama iz kampanje, Trump okončati ratove tako što će pola Ukrajine dati Putinu, a Izraelu Gazu, a s obzirom da je to nagrađivanje, zločina, kršenje suvereniteta, podržavanje totalitarističkih vlasti, za sobom povlači promjene u svjetskom poretku koji nakon Drugog svjetskog rata funkcionira u okvirima uređenim međunarodnim pravom u temelju kojih su ljudska prava.
Najave o “zatvaranju“ Amerike i novim trgovinskim ugovorima s EU, za koji najcrnji scenariji govore da će dovesti do stanja sličnog onom izazvanog recesijom 2008, što bi uz rat u Ukrajini, uzrokovalo ozbiljnu krizu na koju evropski lideri nemaju odgovora. Pri čemu dodatno zabrinjavaju informacije da se dan nakon Trumpove pobjede raspala vladajuća koalicija u Njemačkoj (i najave vanrednih izbora, kao i u Irskoj), ali i Macronov poziv Evropi da se distancira od Amerike, iako njegove velike riječi nisu u srazmjeru s njegovim kapacitetima, a ni resursima EU koja je svoju sigurnost prepustila SAD nakon Drugog svjetskog rata.
Puno je razloga za zabrinutost zbog Trumpovih “obećanja“. Nadu daje mogućnost da će preovladati pragmatičnost vlasnika kapitala koji iznad svega žele zaštiti svoje interese (sasvim drugo pitanje je kako će se to odraziti na prava i standarde građana), a najveća opasnost su im sukobi i poremećaji tržišta. Nadu za slobode i ljudska prava daje samo buđenje demokratskih snaga i u SAD i u EU. Ako već nisu izgubili sve bitke od društvenim mreža. U tom slučaju dobro došli u Mordor.
