U dogovoru sa autorom dr. sc. Suadinom Straševićem, svake sedmice ćemo objavljivati inspirativne tekstove o znamenitim bosanskim ženama koje su svojim djelima i snagom obilježile našu historiju. Kroz njihove priče, prisjetit ćemo se njihovih izvanrednih doprinosa, hrabrosti i upornosti, i na taj način odati počast njihovom neizbrisivom tragom u našoj kulturi i društvu.

Danas pišemo o Tahiri hanumi Tuzlić.

Tradiciju vakufa i podizanja zadužbina u našoj bogatoj historiji nastavili su potomci tuzlanskih kapetana.Posebno mjesto zauzima vakifa Tahira hanuma Tuzlić.

Tahira-hanuma, bila je kćerka Osman-bega Tuzlića; unuka Mahmud-paše Tuzlića. Bila je hudovica iza Bećir-bega Gradaščevića.

Posjedovala je prostran begovat, a pored ostalog, posjedovala je 225, 74 dunuma u Priluku, 289, 71 dunum u Poljicu, te deset selišta u Priluku i pet u Poljicu(1). Neki od zemljišnih posjeda, u neposrednoj blizini mjesta gdje se nalazila Stara džamija u Poljicu i danas nose ime selišta.

Tahira hanuma Tuzlić, unuka TUZLE KAPETANA je jedna od najvećih vakifa u historiji Bosne. Uvakufila je preko 3. 000 duluma nekretnina, brojne dućane, zadužbine. Posjedovala je brojne zemlje u Priluku i Poljicu. Historijske okolnosti koje su uslijedile doprinijele su da ove činjenice budu potisnute, zaboravljene, ili zabranjene, i padnu u zaborav. No pored toga, još jedan podatak, itekako, govori o ličnosti i djelu Tahira hanume.

Naime, u prostranom selu Poljice, u blizini Spreče, rodio se dječak Osman koji je rano ostao bez roditelja. Ovog dječaka je uzela i odhranila tuzlanska dobrotvorka Vakifa Tahira hanuma Tuzlić. Ovaj dječak će postati gradonačelnik Tuzle (1908-1922). pod imenom Osman ef. Vilović(2)!

Vakufnama (3)Tahira-hanume je sastavljena u mjestu Bukinje kod Tuzle, u ljetnikovcu sarajevskog gradonačelnika Mustafe-Esad efendije Kulovića (sin hadži Sulejman Rušdi efendije). Šerijatski postupak uvakuvljenja vakufa Tahire-hanume Tuzlić vodio je kadija iz Šerijatskog suda u Tuzli Jusuf Zijaud-din Midžić (sin Mehmed Šukri efendije)(4) .

Prisutni su bili još i Vilović hfz. Osman efendija (sin umrlog Mustafa efendije kojeg je odhranila vakifa Tahira-hanuma) i Ajanović Ahmed efendija (sin umrlog Beganage), koji su, shodno šerijatskom postupku, predstavili šerijatskom sudu vakifu: uglednu građanku i dobrotvorku grada Donja Tuzla (Okružje tuzlansko, Bosna), mahala Polje, udovu iza rahmetli Bećir-bega Gradaščevića, Tahire-hanume, kćeri umrlog Osman-bega, sina umrlog Mahmud-paše…

Tahira hanuma Tuzlić u vakufnami iz 1907. godine, pod stavkom tri kao jedan od uslova vakufa navodi i sledeće: „U dobrotvorne i bogougodne svrhe za časnu i plemenitu dušu božijeg miljenima, uzora dobrote i savršenstva, Muhammeda, Bog ga blagoslovio, zatim za duše mojih časnih predaka i djedova Hasan-kapetan, Salih-paše, Sulejman.kapetana, Ahmed-kapetana i Mahmud-paše, te mog plemenitog oca Osman-bega, njegove poštovane majke Fatime-hanume, moje cijenjene majke Zibe-Alije-hanume, mog plemenitog muža Hadži Bećir-bega, cijenjenog mi brata Hadži Šemsi-bega, moje drage tetke Rašide-hanume i poštovane Hafize-hanume, a i za moju dušu takođe, da se kolje ukupno 14 kurbana i da se sevap poklanja navedenim. U tu svrhu će se trošiti godišnje 280 kruna“.

Nadalje od prihoda vakufa vakifa određuje sredstva za studentske stipendije ali izričito navodeći uslov da su studenti iz Bosne. Za muteveliju vakufa Tahire-hanume Tuzlić, a poslije njene smrti, željom vakife određen je sarajevski gradonačelnik Mustafa-Esad efendija Kulović, a poslije njegove smrti njegovom najstarijem sinu i tako da muteveluk uvijek pripada najstarijem sinu. U slučaju da mutevelija ne bude imao sina, onda pravo muteveliluka pripada njegovom najstarijem i najbližem muškom članu rodbine…a ako od ovako predviđene rodbine ne bude bilo nikoga onda će Vakufska direkcija preuzeti upravu nad vakufom(5).

Svjedoci vakufname bili su: šerijatsko-sudski pripravnik Šerijatskog suda Tuzla hfz. Salih ef. Atiković sin umrlog Ibrahime efendije, gradonačelnik Tuzle Mujaga Hadžiefendić sin umrlog Hadži Mehmedage, član općinskog vijeća trgovac Osman Nuri-aga Prcić sin umrlog Hadži Mehmeda, općinski blagajnik i vakufski mutevelija Abdi-efendija Dubravić sin umrlog Sulejmanage, hfz. Osman ef. Vilović sin umrlog Mustafe efendije, imam i hatib jalske džamije Muhamed ef. Ćenan sin Osman ef., posjednik Ahmed ef. Ajanović sin umrlog Beganage, šerijatsko-sudski pripravnik Šerijatsko suda u Tzli Mustafa Hilmi-ef. Berbić sin umrlog Mula Osmanage, član općinskog vijeća i vakifski mutevelija Azabagić Mustafa Bedžetbeg sin Hadži Osmanbegov, član općinskog vijeća Hadži-Jašaragić Ibrahim-beg sin umrlog Osmanage,trgovac Abdaga Ponjavić sin umrlog Hadži Osmanage, vakufski mutevelija Hašimaga Numanović sin Numanov…., i drugi.

Znamenita bosanska žena, izdanak starih Tuzlića, Tahira hanuma Tuzlić preselila je na ahiret 23. avgusta 1922. godine. Ukopana je u haremu Jalske džamije u Tuzli. Za života je ostavila jedan od najznačajnih vakufa u historiji Bosne i Hercegovine, vrijedan svake pažnje i divljenja. Sredstva od vakufa su služila za opće dobro i prosperitet kao i za stipendiranje đaka i studenata, uz izričit zhtjev vakife; shvatajući važnost obazovanja, da se pomogne i stipendiraju studenti iz Bosne.

Naime, vakifa Tahira hanuma Tuzlić je svakako znala za teški slom i sječu bosanskog plemstva i učenih ljudi za vrijeme terora Omer paše Latasa 1850 godine, kada je i njen slavni djed Mahmud paša Tuzlić prognan u tamnice dalekog Rodosa. Bosna je trebala nove generacije učenih, Tahira hanuma je ustrajno i nepokolebljivo radila na tome i svojim djelom se upisala u najslavnije stranice naše historije.

Bilješke:

1) Husnija Kamberović, Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine, 350, 458, 466, i 468.

2) Prema kazivanju hadžije Idriza Vukovića, Vilovići su imali posjede u blizini Spreče, kod čuvenog izletišta Jenji dunja, gdje su bili mlinovi Prcića u tom periodu. Razgovor sa hadžijom Idrizom Vukovićem obavio sam u junu 2017. godine.

Adem Handžić na temelju osmanskih deftera govoreći o Poljicu precizno navodi: „…Od starosjedilačkih porodica spominju se 1548. godine: Vilovići, Mijokovići, Milešići, Dadići, Dragići i Radačići. Vilovići su tu očuvali svoju starinu do danas. To je poznata muslimanska porodica…“A. Handžić, Tuzla i njena okolina, 292-293.

Živko Crnogorčević u svojim memoarima 1910. godine, navodi podatak da je Tahira-hanuma Tuzlić odhranila Osman-ef. Vilovića koji je rano ostao bez roditelja. Memoari Živka Crnogorčevića su važan historijski izvor za poznavanje i istraživanje historije stare Tuzle. Vidjeti: Memoari Živka Crnogorčevića, priredio Milenko S. Filpović, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Građa, knjiga XIV, Odjeljenje istorijsko-filoloških nauka, knjiga 10., Sarajevo 1966., 7-109.

3)Vakufnama Tahira-hanume je sastavljena u mjestu Bukinje kod Tuzle, u ljetnikovcu sarajevskog gradonačelnika Mustafe-Esad efendije Kulovića (sin hadži Sulejman Rušdi efendije). Šerijatski postupak uvakuvljenja vakufa Tahire-hanume Tuzlić vodio je kadija iz Šerijatskog suda u Tuzli Jusuf Zijaud-din Midžić (sin Mehmed Šukri efendije) .

4)Prisutni su bili još i Vilović hfz. Osman efendija (sin umrlog Mustafa efendije kojeg je odhranila vakifa Tahira-hanuma) i Ajanović Ahmed efendija (sin umrlog Beganage), koji su, shodno šerijatskom postupku, predstavili šerijatskom sudu vakifu: uglednu građanku i dobrotvorku grada Donja Tuzla (Okružje tuzlansko, Bosna), mahala Polje, udovu iza rahmetli Bećir-bega Gradaščevića, Tahire-hanume, kćeri umrlog Osman-bega, sina umrlog Mahmud-paše…

5) O postupku uvakufljenja pred šerijatskim sudovima vidjeti: Strašević, Suadin, Vakufska pitanja u praksi šerijatskih sudova u Bosni i Hercegovini u razdoblju austrougarske uprave, Preporod, Islamske informativne novine, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, god. XLI., broj 21/983., 1. novembar, Sarajevo, 2012, 58.

6) Kadija Jusuf Zija Midžić (starješina Šerijatskog suda u Tuzli) bio je zet reis-ul-uleme Mehmed Tufik ef. Azabagića. Više o kadiji Midžiću vidjeti u: Suadin Strašević, Vrhovni šerijatski sud u Bosni i Hercegovini i kadija Jusuf-ef. Midžić, Glasnik Rijaseta Islamske Zajednice u Bosni i Hercegovini, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2015., broj 9-10., 927-934.

U Bukinju su posjede imali Tuzlići. Te je i Heinrich Renner putujući po Bosni 1896. godine primijetio kako su lijepo uređeni. Vidjeti: Heinrich Renner, Bosnom i Hercegovinom uzduž i poprijeko 1896., dobra knjiga, Sarajevo 2007., 385.

7) Sin Esad-bega Kulovića (1859-1917) bio je Sead-beg Kulović. Posjed na Malinama na obali Spreče, naslijedio je od majke Rašida-hanume Gradaščević, rođene Tuzlić koja je, opet, taj posjed naslijedila od svoje tetke Tahira-hanume Tuzlić. Poslije Drugog svjetskog rata Sead-beg Kulović je strijeljan. Posjedi su konfiskovani kao i brojni vakufi.

Osman Kasumović Bilježnik u svom rukopisu navodi podatak da su čuveni kosci iz Poljica kosili Maline begova Tuzlića a koje su kasnije prešle u vlasništvo Kulovića. Osman rukopis 89-90.Kasumović Bilježnik,

Vidjeti: Šaban Hodžić, Vakufnama tuzlanske dobrotvorke (vakife) Tahire-hanume Tuzlić, 153-160., Članci građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, broj 4. Muzej Istočne Bosne, Tuzla 1960., 153-160.