Malo je fajde od pokušaja da se utiče na svijest, a biznis po svaku cijenu na uštrb životne sredine i “kooo miii” kad tad dolazi na naplatu. 

Piše: Sead Hambiralović

Nedavno je išlo o tri zvorničke zavičajne staze – ona na Kulu je slika naaas do koje mjere ne benda priroda. Nabrojano šta se sve baca, za vikend s desna ispod puta skolutana (i) velika bijela kaciga! A tek koji nanos Drina sa gornjeg toka nanese do Zvorničkog jezera i zaustavi Hidroelektrana. Ništa bolje nije na tuzlanskoj Ilinčici kada se dublje zađe u šume…

Objava je poslata u sitne sate neposredno kada je bujična poplava krenula u Jablanici. Drugdje malo malo klizišta i koje koicidencije da se navršilo deset godina od onog na Orašju, pitomom seocetu poviše Tuzle. Nekoliko zadnjih mjesci zanima sa više strana. Posebno sa ljudske- gledaš a kuća ti “krenula”, naginje, lete crepljike sa krova, pucaju zidovi…

Slavica Andrić u razgovoru sa našim kolumnistom

 

UPLAKANA MAJKA POKAZALA RUKOM…

Nakon sedmice po dolasku iz Njemačke na odmor u kasne sate Slavica Andrić je bila sa majkom i bratičinom kada je nešto sa vana gruhnulo. Ništa nova, kuća je ispod nezgodne krivine (nedavno auto sletilo i polomilo dio ograde!) a ujutro je imala šta vidjeti kada je uplakana majka pokazala rukom.

– Vidim zasebna stara ljetnja kuhinja sasvim nageta i tri nove zajedničke garaže. Naša velika porodična kuća na tri sprata srećom ostala je netaknuta..!

Slavica se sasvim vratila iz Njemačke. Kuća je na samoj ivici kuda je klizište krenulo. Tješi da je na dobrim temeljima. Podugo je o imenima kako je ko “prošao”  i odustao da nanovo diram u grozne pojedinačne drame koje je proteklih deset godina vrijeme koliko toliko zalijećilo. Još na internetu mogu pronaći izvještaji koliko je kuća potpuno stradalo, obeštećenjima, šta vele eksperti…

Ovdje kao da je vrijeme stalo – vidni su tragovi nesreće. Vikendaša ima tu i tamo, na prste mogu nabrojati oni koji ovdje žive, uglavnom stariji. Nižerazredna škola zatvorena, nema ni djece- ni prodavnice.

Pisao o Boži Barukčiću i njegovom lijepom i neobičnom dvorišu. Stotinjak metara dalje su kuće braće Stijepić, Bože, Luke i Franje. Pored su dobro očuvanog makadamskog puta (nekada TZ-SA) preko Ilinčice koji je izgrađen još za vrijeme Austro- Ugarske. Upozoravaju na postavljane kablove i da nisu kako treba zatrpavani pa moglo biti belaja i odrona. Ovo kao poruka nadležnima da dođu odmah i sad! Sa” tankom” strujom dugo kubure i moglo ujedno pogledati…

(Ljetos je išla sasvim vedra objava sa naznakama optimizma i u jednoj od narednih šta bi moglo ako mogne. Sa više fotosa- poneki za vau – vrijedilo bi pokušati…)

Sramni prizori kada se “zađe” u šume nedaleko od Planinarskog doma na Ilinčici …

 

SMEĆE NA SVE STRANE

Lijepo je na Ilinčici vidjeti skoskani Planinarski dom sa pratećim sadržajima, posebno Adrenalinski park po ugledu na velike gradove koji drže do sebe kada je rekreacija u pitanju i izlazak u prirodu. Samo koju stotinu metara dalje uz brojne staze staklene i plastične boce, kese… Tuga, a još veća kada se u šume zađe i krene u potragu za gljivama. Ne, ne nisu to pravi ljubitelji prirode: ovde baćena limenka, onde kutija od cigara, prazna kesa “smokija” crvene boje koja se vidi iz “aviona”.  Na maloj zaravni haman “društvo” zastalo da uz pivu predahne i svo smeće iza sebe ostavili …

A kada se krene niz makadamski put nedaleko od Planinarskog doma, s desna nešto se bijelio u dnu šume. Učinilo bačena kada- nebi teško da se nekako spustim niz strminu. Nije kada već olupina zamrzivaća. Pored razbacana plastika,  tu je i bijela kantica od motornog ulja… Sa druge strane puta slično- pedesetak metara poviše baćena sjedišta od auta, stare gume…

Lijep susret sa penzionerom Ćamilom koji puca od jedrine i vedrine.  

 

TRI ĆAMILOVA KRUGA     

I napokon da sretnem nekoga sasvim vedrog i sličnog. Sa tip- top opremom i nikakve razlike sa onima koje sam sretao u Karšlundskoj šumi u švedskom Örebrou ili norveškom Urlikenu iznad Bergena. Svaki dan pređe tri kruga oko Ilinčice i to mu dođe 25 kilometara. Otkako je kćerka Jasmina poslala “štapove” iz Minhena još draže hodati. Na uši natakario slušalice – od Safeta voli sve, a od Marinkovih pjesmu Da volim drugu ne mogu. U autu kad vozi – zna se pušta Štrausa (!)

Smeće?

Vrti glavom i sasvim uozbilji čega se sve nagledao kako se krišom baca: drobovi, gajbe, vreće stakla, ovoga i onoga. Ne može da vjeruje da se tome ne može stati u kraj..!

Penziju je stekao na benzinskoj pumpi INE, a spomenuh bačenu kanticu od izrađenog ulja sa logom ove kompanije usred obližnje šume…

A ONI SA BILBORDA SMIJEŠE 

Koliko li sam puta prepričavao scenu prilikom povratka s mora sa tuzlanskom djecom kada je autobus zastao pored česme, moguće negdje kod Jablanice. U jeku su bile pripreme zahtjevnog programa Dana GljiveMira u dvorani Mejdan. Neko je procijenio da ne bi bilo loše da se malo odmorim pred finiš.

Kada je autobus zastao i otvorila vrata vozač je hitnuo u žbun dvije plastične flaše od kisele.

–      Čiko, zašto ste bacili flaše..?!- reagovao je dječak sa desne strane prvog sjedišta.

Iznenađeni vozač poprijeko pogleda, ali ništa ne reče.

–      Flašama će trebati 200 godina da se razgrade…- mališan dodade samouvjereno.

–      Ko da ću živjeti toliko…- vozač će više za sebe…

Od te 97. prošlo je dosta. Povremeno spominjao i u ovim kolumnama, školama, sesijama o ekologiji, u kontaktima sa visokopozicioniranima…- da se pored puteva i drugdje na najvidnijim mjestima postave specijalno dizajnirani bilbordi sa ovom scenom i tekstom. Da  se konačno zamislimo i (h)lupnemo u glavu. Ama baš niko da trznu…!

Naravno da košta. Ispada da je preće “hljeba i igara”, za reklamiranje ovih i onih programa,”pjevača”… Za svake izbore bilbordi i plakati se podrazumijevaju. Znani su klišeji a ovaj put posebno vodilo računa o ozračju, optimizmu i da ne manjka osmjeha. I pride “inovacija” na bilbordu stotinjak metara prema Skveru- vedri lik sa zabačenim naočarima poviše čela!

Nekih godina pisao da je bolje nego vidjeti upembljene i smrknute. E pa lijepo i sretno, a gatati ne treba da li će na bolje. I da reda mora biti. Ranijih godina bilbordi i plakati bi ostajali mjesecima. Haj, neka još malo tih osmjeha a Pravilnik o oglašavanju političkih subjekata nalaže da se u roku 15 dana moraju ukloniti!

_________________

Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje &GljivaMira; Reference osnivača projekta OVDJE Prenose portali: BHDINFODESK ili BIH DIJASPORA INFODESK, Bolja Tuzla; Regional.ba, Šeher Banjaluka u Švedskoj i Fb. stranice GljivaMira i Zvornik kroz sela, mahale i čaršiju; Kontakt: info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com